, uslikaju ga i onda ga puste na slobodu” – sasvim je tačan, ali je samo vic. Jedan od problema s vicevima je, naime, što se njima – i kad su najbolji – ne može objasniti svijet, nego se samo jedan njegov segment osvijetli šegom. A nama, u Bosni, šege uvijek treba, jer je mrak gust, da skoro nikada nije bio gušći.){kind=link}
Sarajevski vic da je ovdašnje pravosuđe najsličnije kanalu Lov i ribolov – “dođu po ribu (optuženog), uslikaju ga i onda ga puste na slobodu” – sasvim je tačan, ali je samo vic. Jedan od problema s vicevima je, naime, što se njima – i kad su najbolji – ne može objasniti svijet, nego se samo jedan njegov segment osvijetli šegom. A nama, u Bosni, šege uvijek treba, jer je mrak gust, da skoro nikada nije bio gušći.
Krenulo je, naime, sredinom prošlog mjeseca kad je u akciji pompezno nazvanoj „Pravda“ uhapšeno četrnaest osoba, među kojima je i bivši ministar unutrašnjih poslova (tadašnje) Republike BiH, Alija Delimustafić. U pritvoru su zadržani, između ostalih, pojedini uposlenici sarajevske općine Stari grad, Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo i Općinskog suda, a osumnjičeni su za kazneno djelo organiziranog kriminala, zlouporabe položaja, pranja novca i prevare. Delimustafiću i njegovom tjelohranitelju Jusi Škrijelju određen je jednomjesečni pritvor, a neformalna (ne i vickasta) objašnjenja koja su se mogla čuti po sudskim kuloarima išla su u dva pravca: prvom, da je u ovom slučaju, Delimustafić zadržan zato što je nakon hapšenja u Orašju osumnjičenih za ratne zločine, trebalo odigrati i bošnjački dio pravosudnog igrokaza, i drugom, da posjeduje zemljište kupljeno od nekadašnjeg Bosnasporta zanimljivo stranim (čitaj arapskim) investitorima, koji imaju sasvim izvjesne planove gradnje na tom prostoru.
Prvi se u policijskim kolima provozao bivši ministar unutrašnjih poslova Alija Delimustafić (FOTO: Lupiga.Com)
Ne hvaleći legalnost i transparentnost poslova bivšeg ministra, moglo bi se, terminologijom sportskog ribolova, reći da je Delimustafić pomislio da će nesmetano moći loviti na dijelu rijeke koji je rezerviran samo za najekskluzivnije. On, očigledno, više ne spada u takve.
Onda je krenulo dalje: prije nekoliko dana, u akciji „Urban“, uhapšeno je još sedam osoba. Opet – “građevinska mafija”. Među ostalima, profesori Elektrotehničkog fakulteta od kojih je jedan i bivši ministar za obrazovanje u Kantonu Sarajevo, sudski vještak, vlasnik građevinske firme LAKE, i zaposlenici Općine Novo Sarajevo. Oni se terete da su zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, sklapanje štetnog ugovora, zloupotreba procjene, poticaj na izvršenje krivičnog djela i porezna utaja, uslijed čega je prouzrokovana šteta u budžetu Kantona Sarajevo od najmanje tri miliona konvertibilnih maraka.
Javnost, odnosno dio čaršije koja sama sebi tako tepa, je kao trešnju na vrhu kolača, odnosno mušicu na vrhu udice dočekala akciju „Blok“, u kojoj su, između ostalih, uhapšeni bivši ministar prometa i komunikacija BiH Damir Hadžić i bivši zastupnik u Kantonu Sarajevo, Esed Radeljaš. Hadžić, inače nekada najmlađi načelnik (inače, najbrojnije) općine Novi Grad, je omogućio Radeljašu (inače, jednom tranzicijskom balvanu, egzemplarnom izdanku bošnjačke kriminalne privatizacije) upravni postupak koji mu je donio – milijun maraka odštete! I to za zemljište koje je drugi platio 44.404 konvertibilne marke. Koliko je u čijem džepu od profita vrjednijeg 25 puta od uloženog završilo u jednom, a koliko u drugim džepovima treba pokazati istraga, ali je sve, kao i mnogo puta do sada, zapravo, u rukama više sile.
Tranzicijski balvan, egzemplarni izdanak bošnjačke kriminalne privatizacije – Esed Radelješ (FOTO: radiosarajevo.ba)
Bahatost koju su u vrijeme svoje moći pokazivali Hadžić i Radeljaš omrznula ih je čaršiji, pa je u slučaju njihovog hvatanja naslada veća, ali čini se, ili je to samo nada, da se počinje odmotavati beskrajno zamršeno klupko političkog kriminala. Neko će, dakle, morati ostati u mreži. Takve su zgode i nezgode sportskog ribolova. Jer, ako se onaj koji “lovi” – bude pitao, sudstvo i tužilaštvo su već bezbroj puta pokazali da za poneku beneficiju mogu uslikati i pustiti ribu kad im se prohtije. I nastaviti bezbrižan život sportskih rekreativaca.
E, sad, budući da se ribe same hvataju samo u ribolovačkim pričama oko rakijskog kazana, ili u prirodnim katastrofama, nagovještava se još jedna mogućnost, tako vjerovatna kad je BiH u pitanju. Da dođe lovočuvar, i sve rastjera. I to ne običan inspektor čija se naklonost kupuje ovalom janjetine negdje u Jablanici, nego – američki, jarane, sa sve prslukom, i velikim natpisom na leđima, na kojem piše – FBI.
Još potkraj desetog mjeseca Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, nakon višednevne posjete Sjedinjenim Američkim Državama najavio je dolazak stručnjaka agencije FBI koja bi trebala pomoći u istragama oko kriminala političara u BiH. Kako u takvim pričama veličina ribe raste srazmjerno mašti onoga koji priča priču, ili očaju onih koji slušaju, tako je broj agenata narastao na čak sedamdeset pripadnika čuvene američke agencije za borbu protiv kriminala. Kako reče izvor blizak američkom veleposlanstvu u BiH, “da ih toliko dođe, ne bismo ih imali gdje smjestiti”.
Zlatko Lagumdžija provodi više vremena u kancelariji Bakira Izetbegovića, nego u vrijeme dok je bio ministar spoljnih poslova (FOTO: slobodnaevropa.org)
Ali u strahu su velike oči: među bošnjačkim vodstvom vlada prilična nelagoda, jer u sva tri slučaja, trag vodi prema Predsjedništvu BiH. U prvom oko Delimustafića, u drugom oko Elektrotehničkog fakulteta i u trećem, u kojem je aktualizirana afera „Reket“, u kojoj je Damir Hadžić (SDP), u svoje i u ime svog stranačkog šefa Zlatka Lagumdžije kojem je bio desna ruka tražio mito za građevinsku dozvolu od firme ASA Holding.
Riba, naime, smrdi od glave, a ono što se da čuti i vidjeti okom rekreativnog ribolovca sa slabom opremom i starim čizmama, ali s dosta iskustva u “čitanju vode”, jeste da Zlatko Lagumdžija provodi više vremena u kancelariji Bakira Izetbegovića, nego u vrijeme dok je bio ministar spoljnih poslova BiH. Možda, kao i većina sarajevskih medija i takozvane javnosti, mudro šute, a možda se dogovaraju šta će i kako će, jer je u toku i akcija “Nekretnine”. U kojoj se ispituje porijeklo i način sticanja nekretnina kupljenih stranim, u ovom slučaju arapskim i ruskim novcima. U tom slučaju, mogla bi prestati ova mučna, neprirodna, strahom izazvana šutnja. I neke krupne ribe neće biti vraćene na plivanje. Ovisi o tome šta će reći “male” ribe. Jer, naši mediji i “javnost”, ionako, neće reći ništa.