Naravno da Busuladžić i Mihailović nisu usporedivi po konkretnim počinjenim zločinima. Samo im je ideologija bila ista – zločinačka
Iščuđavati se, glumiti iznenađenje i šokiranost nad činjenicom da su četnici umarširali u Višegrad i tamo izveli istinskokoljački – lažnoreligijski performans, prvorazredni je trećerazredni politički teatar.
OZBILJAN ZLOČIN
Da se razumijemo: ono što se desilo u Višegradu monstruozno je i neprihvatljivo. I mnogo gore od toga. Najgore u četničkom hepeningu u Višegradu nije njegova zvjerska dimenzija, nije čak ni ispoljeni razdragani, gotovo ludistički fašizam, nego sadizam kojim je taj čin natopljen, kao što je krvlju natopljena košulja upravo zaklanog čovjeka.
Retardirani, smrdljivi, kukavički promicatelji ideologije čiji je etički imperativ klanje, oni u kojima je ljudskosti koliko i u bacilu kuge, učinili su to da bi prestravili one koji su klanje preživjeli. Molitva za “naše žrtve” bila je poruka upozorenja njihovim istinskim žrtvama. Poruka je, napokon, sažeta u pjesmi koju su četnici pjevali na ulicama Višegrada:
„Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina.“
Ne zanima me šta o tome kažu zakoni Bosne i Hercegovine: to je ozbiljan zločin. Za koji, dakako, niko neće odgovarati. Jer je Republika Srpska živi dokaz da se zločin isplati.
Ali: šta od onoga što se zbiva u Republici Srpskoj i čitavoj Bosni i Hercegovini nije takvo, monstuozno i neprihvatljivo? Lista onoga što nije znatno je kraća od liste onoga što jeste. Što znači da je nenormalno novo bosansko normalno, da je monstruozno novo uzorito a zvjerstvo novo čojstvo.
A biće još gore, ako nastavimo lagati i sebe i druge. I ako nastave – takozvani predstavnici takozvane međunarodne zajednice – lagati i sebe i nas.
Pogledajte formalno idiotski, suštinski kvarni tvit šefa misije OSCE-a, Bruce Bertona:
“BiH društvo ne može naprijed dokle god ima onih koji samo gledaju u prošlost, glorifikuju ksenofobiju, rasizam i pokušavaju revidirati historiju. Ovakvom ponašanju nema mjesta u modernom, demokratskom društvu. Vlasti moraju istražiti ovo”.
Što bi se reklo na bosanskom: jel’, matere ti?
Ajmo ponovo:
“BiH društvo ne može naprijed dokle god ima onih koji samo gledaju u prošlost, glorifikuju ksenofobiju, rasizam i pokušavaju revidirati historiju.”.
Naprijed, dakako ne može. No problem je u tome što ne samo da ima “onih” koji “glorifikuju ksenofobiju, rasizam i pokušavaju revidirati historiju”, nego u Bosni ima čitav entitet koji savršeno odgovara tom opisu, čitav entitet koji je nastao na aktima ksenofobije i rasizma, čitav entitet čija je zvanična ideologija istorijski revizionizam.
Dalje:
“Vlasti moraju istražiti ovo”.
Koje vlasti – Republike Srpske? Četnički skup će istražiti vlasti entiteta koji je nastao kao rezultat četničkog plana i metoda?
DRAŽIN PARASTOS
Prošle godine je u Crnoj Gori Amfilohijeva crkva održala parastos Draži Mihailoviću. Crnogorski pokret je podnio krivičnu prijavu protiv organizatora parastosa.
Više državno tužilaštvo u Podgorici je tužbu odbacilo kao neosnovano.
O tome sam pisao ovako:
“Državna tužiteljka Suzana Milić ovako je obrazložila odluku. “U konkretnom slučaju bilo je najavljeno obavljanje parastosa kao posebnog obreda koji je ustanovila crkva u spomen mrtvih, kao i posebne molitve za njih čin koji zakonom nije zabranjen, a kojim se ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti. Obred sam po sebi ne predstavlja radnju bilo kog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, pa ni člana 370 stav 1 Krivičnog zakonika”.
Da sutra nekome padne na pamet da organizuje misu za Adolfa Hitlera, da li bi važilo isto obrazloženje? Da molitva za mrtve nije zakonom zabranjena? Da se molitvom za Hitlera „ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti”?
Hitler je pobio milione ljudi zbog njihove rase, religije i porijekla. Kao što je i Mihailović, Hitlerov saborac, ljude ubijao iz istog razloga. Ako molitva za drugog nije nešto što država mora zabraniti, to onda nije ni molitva za prvog. Ili postoji određeni broj mrtvih (Milion? Dva? Više?) zbog kojega je država pozvana da reaguje?
To je samo jedan od primjera koji otkrivaju kako država Crna Gora, sustavno i kontinuirano, što činjenjem što nečinjenjem, priprema teren za ono što opozicija u Crnoj Gori, ali i crnogorski premijer, nazivaju „prevazilaženjem crnogorskih podjela“. Projekat ne podrazumijeva pomirenje na vrijednostima antifašizma, koje bi, dakako, bilo poželjno i ljekovito, nego, naprotiv, bagatelizaciju i ruženje antifašizma, kroz njegovo izjednačavanje sa fašizmom.
Taj udruženi zločinački poduhvat je, o tome je ovaj tekst, zajednički – i vlasti i opozicije. Kao što će i odgovornost za posljedice, onda kada projekat bude uspješno dovršen i institucionalno zaokružen, biti zajednička”.
Zašto vam ovo prenosim? Ako Crna Gora, koja se diči svojom uzoritom multikulturom i etničkim skladom, Crna Gora, prva sljedeća članica EU, Crna Gora, koja je nedavno u Podgorici postavila Titovu bistu, nije učinila ništa da kazni organizatore četničke orgije, koje su šanse da će to učiniti Republika Srpska?
UPOKOJITI VAMPIRA
U genijalnom romanu “Kako upokojiti vampira”, jednom od vrhunaca književnosti na našem jeziku, Borislav Pekić ilustruje kako nema malih kompromisa: svaki kompromis vodi ka sljedećem, većem. Fatalan kraj je neizbježan. Naročito nema malih kompromisa sa fašizmom.
Vrijeme kada su naše zemlje mogle odbiti takav kompromis odavno je iza nas. Fašizam je ovdje pobijedio – nisu potrebni četnici u Višegradu da bi se to konstatovalo.
Šta je preostalo? Tobožnje antifašističko trtljanje ovdašnje “ljevice”, koja nema potrebu očitovati se kao antikapitalistička (jer ona to i nije), stoga joj preostaje da retorički brani “antifašističke vrijednosti” koje su odbranjene još ‘45, a pogažane još ‘91. Ono što je Horkheimer rekao tridesetih godina prošlog vijeka, kada se uzdizao onaj fašizam, važi i danas, kada nas je pregazio ovaj fašizam: oni koji nemaju smjelosti kritički govoriti o kapitalizmu, neka ćute i o fašizmu.
Preostaje i tobožnje antifašističko trtljanje ovdašnjih nacionalista, koji fašizam prepoznaju samo u tuđem nacionalizmu. Lijep primjer toga vam je članak u “Slobodnoj Bosni”. Autori skup u Višegradu koriste da bi se obračunali ne sa četništvom, nego sa Damirom Nikšićem, a usput još jednom rehabilituju “našeg” dobrog fašistu i “intelektualca”, Mustafu Busuladžića. Naravno da Busuladžić i Mihailović nisu usporedivi po konkretnim počinjenim zločinima. Samo im je ideologija bila ista – zločinačka.
Žao mi je, momci: oni koji nemaju smjelosti kritički govoriti o Busuladžiću, neka ćute i o Višegradu.