Nedavni neredi u Ujedinjenom Kraljevstvu još jednom su pokazali nesposobnost i liberala i levičara da smisle kako da se obrate radničkoj klasi koju privlači krajnja desnica. Jednom kad fašizam počne da se širi, besmisleno je povlađivati ksenofobiji kao što to rade liberali s prihvatanjem anti-imigrantske agende, ili galamiti protiv javne štednje kako to čine levičari. Da bi se suočili sa britanskim buntovnicima i sličnim grupama širom Evrope i Sjedinjenih Država, progresivci pre svega treba da se obavežu da ih neće napustiti.
Bregoviću i Štuliću falila je efektna smrt da postanu vječni. No, smrt je “efektna” samo ako se desi na vrijeme. A vrijeme za nju je “kad joj vrijeme nije”. I Bora Čorba je, također, tu šansu propustio. Među bezbrojnim, ovakvim i onakvim, komentarima na FB-u ovih dana postoji i ovaj: “On je davno umro, samo vam nisu kazali.”
Argentinski Prljavi rat je naziv za period državnog terora u ovoj zemlji u godinama između 1974. i 1983., tokom kojeg su vojne i sigurnosne snage zajedno sa odredima smrti Argentinske antikomunističke alijanse (AAA) progonile političke neistomišljenike i svakoga za koga se sumnjalo da je povezan sa socijalistima i ljevičarima nekadašnjeg predsjednika države Juana Perona.
Trebalo je nesretnom cariniku vremena da im objasni da je to gdje su oni zapravo granični prelaz i da su u zadnjih pet minuta četiri puta državu promijenili. I da on stvarno ne zna ko je i šta je ta trafika, ali da ako još samo jednom pređu granicu, on im lično garantuje da im trafika neće godinama zatrebati.
Zbog toga što je nakon sumnje u kriminal pobjegao iz BiH, Zorana Galića ne treba nagraditi razrješenjem i otpremninom, nego smijeniti s dužnosti zamjenika direktora SIPA
Ni Dodik ni Čović ne stoje tome na putu, nego smo prepreka mi sami, odnosno oni politički faktori koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački orijentirani i koji konačno moraju shvatiti, bez obzira na to na kojem su nivou vlasti, da je briga o bazičnim institucijama našeg postojanja njihova sveta obaveza, a ne pitanje dobre volje ili milostinje.
Italijanska odbojkašica Paola Egonu rođena je u Nigeriji, odavno živi u Italiji, predvodila je nacionalni tim do zlata u Parizu. Njoj u čast umetnica Laika napravila je mural koji je zašaran crvenom bojom, a antirasističke parole su prefarbane. S rasizmom se suočava kroz karijeru, a u aktualnom slučaju "istaknuo" se bivši general i europarlamentarac Vannacci
Kako je moguće da seksualno zlostavljanje djeteta može biti tema koja ne interesuje roditelje, ali ni rođake, ni prijatelje, bilo koga, jednom kad saznaju za zločin? Kako je moguće da smo napravili društva u kojima odrasli kada saznaju za jedan od najgnusnijih zločina protiv djeteta zatvaraju oči i uši pred istim?
