Jasnu, vekovima utemeljivanu tradiciju koja je dobro sumirana krilaticom „ona da rađa, on da brani“, uznemirile su, doduše, partizanke (nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji) koje su borbom protiv fašizma izborile i važna prava za sebe, ali imajući u vidu sve progresivniju amneziju u koju zapada ovdašnje društvo, i na njih najčešće zaboravimo kada je u pitanju status žena u vojsci, kojih, kako se danas najčešće naglašava, „ima sve više“.
Jedne večeri 1908. godine, u divljim predjelima sjeverne Kalifornije, skupina radnika elektrifikacijske tvrtke stajala je uz potok i raspravljala o mjestu i načinu kako ga prijeći. Iznenada se pred njima pojavio potpuno gol Indijanac koji je glasno vičući i mašući kopljem potjerao skupinu neodlučnih radnika preko potoka.
Priliv izbeglica iz Afrike i sa Bliskog istoka u zapadnu Evropu izaziva reakcije slične reakcijama ljudi kojima je saopšteno da boluju od neizlečive bolesti, koje je Elisabeth Kübler-Ross opisala u klasičnoj studiji O smrti i umiranju. Prva reakcija je poricanje: “Ne može biti tako strašno; najbolje je da ne obraćam pažnju” (izgleda da smo kroz tu fazu već prošli).
Priča je počela sa mladim čovekom sa bradom, koji je na sahrani heroja revolucije, Imrea Nađa, sada već daleke 1989. godine pozvao sovjetske trupe da nakon više od četiri decenije napuste zemlju. Započela je najuspešnija politička karijera u savremenoj Mađarskoj.
Etno-fašistički režim u RS, nastao na krvi i kriminalu i oslonjen na Rusiju i Srbiju, a oličen u staroj i novoj nacionalističko-kriminalnoj političkoj i korumpiranoj bezbjednosno-policijskoj eliti, sve više podsjeće na Augijeve štale.
‘Treba poduzeti korake kako se ne bi stvorio presedan’, izjavio je Hans Jörg Schelling. Presedan je, očito, da Hrvatska ustaje protiv svog kolonijalnog statusa, što ugrožava profite u razvijenijim zemljama
Sada ih je u zemlji oko 20 tisuća. Prijeratnih 120 tisuća radnika govori o značaju te industrije u društvu i njegovoj ekonomiji. Velik je to gubitak, posebno što je hrvatska tekstilna industrija bila starija od drugih u bivšoj Jugoslaviji, njena tradicija seže do 30-ih godina 20. stoljeća, kaže Chiara Bonfiglioli
