To, eto, da čuveni kapetan Žarko Varajić, najbolji strijelac u cjelokupnoj historiji finala Kupa europskih prvaka, i dobri div Raša Radovanović, koji je za sarajevski klub odigrao pet stotina utakmica i zabio deset hiljada koševa, uopće moraju – a kamoli da pritom ne mogu – dokazati da su prije 1992. sakupili nekog jebenog radnog staža u Košarkaškom klubu Bosna, preciznije i plastičnije govori o amputaciji memorije u Bosni i Hercegovini nego svi znanstveni radovi, evidencije i vicevi na tu temu.
Zavođenje feminizmom postalo je popularna praksa u suvremenom svijetu, no odgovor na pitanje tko i zašto zavodi je vrlo kompleksan i višeznačan. Ipak, moguće je izdvojiti dva najupečatljivija slučaja: eksploataciju jeftine ženske radne snage u zemljama izvozne proizvodnje te tvrdnju da su žene, a ne državni razvoj, ključne za eliminaciju siromaštva u zemljama Trećeg svijeta.
„Strah me jedino za porodicu. Za sebe se ne plašim neka rade šta hoće“. Dok je govorio, djelovao je smireno, kao da je donio neku važnu odluku od koje više nema odstupanja, niti se o povlačenju može govoriti. Prvi put sam Milanu Vukeliću nakon mjeseci naše saradnje postavio ovakvo pitanje. Znao sam da se ne plaši, pitao sam ga to nekako reda radi.
Malo je poznato da je Lemi, veliki "vožd" malog naroda koji voli da bratimlji srpski i ruski puk, naravno za svoj groš a za čiji bi drugi, u drugom razredu srednje poljoprivredne škole u Banjoj Luci pao na godinu i to baš iz ruskog jezika i književnosti kod profesora Luke!
Generacija Titovih pionira, onih koji su preživjeli pretvorbu Jugoslavije u Konzumoslaviju devedesetih, pamti crtani film Kalimero bez reklame na kraju. Taj crtani se uvijek završavao rečenicom: Nepravda pa to ti je!
Sada dok su nam oči uprte u Grčku više nego što je to uobičajeno a pojam demokratije kao da ponovo biva prizivan, u vidu kratkog priloga letnjoj šemi Peščanika zašto se ne podsetiti nekih bogougodnih pripovesti iz vremena početaka demokratije u antičkoj Heladi? Naročito danas kada u našem podneblju počinje da buja svakojaka spomenička plastika, za šta je neoantičko Skoplje samo jedan, istina nezaobilazan primer.
Možda će se neko i začuditi ako ga podsetim da je naziv grada Mostara vrlo slojevito saopštenje. Ono dovodi u vezu dve slike, dva pojma, možda i dve pojmovne kategorije – ’most’ i ’grad’ – i povezuje ih u nedeljiv semantički par koji je, daljom čarolijom jezika, spakovan u jedinstven ali višeznačan toponim.
Znamo ko nas je i kleo i vrijeđao i ostavljao bez posla, ali pitam ljude pozvali ih iko iz opozicije? Jesu li im bar čestitali na hrabrosti, pitali kako se osjećaju, da li se plaše za sebe i svoju porodicu... Mene nisu, ali dobro, ja sam mijenjao broj telefona pa ga možda nemaju...
