Revolucija je svuda. Veliki preokret. Još uvek ne znamo da li će joj ishod biti dobar ili loš. Njen medij je internet. Kao svaka revolucija pre nje, i ova ima svoje ciljeve i žrtve. Cilj je obnova demokratije. Žrtva je politički centar.
Evo zašto ja o tome pišem, zašto razmišljam o gladnim i napuštenim životinjama, a ne o gladnim i napuštenim ljudima, zato što ljudi uvijek imaju mogućnost izbora, životinje ne.
Novi nastavak još neobjavljene knjige „Ko krade ubija“. Milan Vukelić je ubijen pred otvaranje famozne zgrade Vlade RS 2007. godine. Ubijen je nakon što je javno progovrio o sprezi vlasti i kriminala. Na otvaranju su bili prisutni oni koje je imenovao kao glavne bosove „građevinske mafije“.
Pred dvadesetu obljetnicu „Oluje“ posjetili smo Glinu, grad na Baniji sedamdesetak kilometara od Zagreba, koji je od 1991 do 1995 bio pod samoproglašenom „Republikom Srpskom Krajinom“. Nakon „Oluje“ vratili su se izbjegli Hrvati, koju godinu nakon toga krenuo je i povratak izbjeglih Srba. Zanimalo nas je – kakva je prošlost, sadašnjost i budućnost Gline?
Internet slovi za prostor slobode, nominalno, u praksi, situacija je simptomatična. Od RS-a do Crne Gore se ljudi privode u policijske postaje da daju izjavu o djelovanju na društvenim mrežama čime se direktno poručuje da nas prate i u sigurnosti naše sobe.
Zvali to diplomacijom topovnjače ili banana ratom, ova okupacija nikad nije bila zamišljena – onako kako to Amerikanci tvrde – da širi demokraciju, osobito što određene demokratske slobode u to vrijeme nisu bile dostupne ni vlastitim crnim američkim građanima.
U haškoj sudnici u maju 2011 godine, demografski ekspert iz Republike Srpske, Stevo Pašalić[1] je prezentovao svoj stručni izvještaj kojim osporava nalaze demografskog veštaka Ewa Tabeau.