Kada osuđujemo metode totalitarnih režima ne zaboravimo osuditi i metode kojima kapital udara po svojim neprijateljima. Jer te su metode ne manje brutalne; one su često, kao što smo vidjeli na primjeru uglednog i uspješnog kapitaliste Trumpa i legendarnih „oni-uvijek-stižu-na-vrijeme“ Japanskih željeznica – iste
Oduvijek me zanimalo šta se desi kad si podstanar u kući, iznad tebe žive gazde, a ti praviš slavlje i buka odudara zgradom. Ne možeš nikad pitati sve podstanare, ali evo znam jednog što slavi, orilo gorilo, i boli ga briga što to smeta svima drugima u zgradi.
Hiljade stranica su napisane o dopadljivosti i zavodljivosti zla. Postoje ljudi koji ga čine sa ciljem, ali i oni koji ga proizvode radi ničega, tj. samo da bi ga proizveli.
Ko je skloniji da razmišlja o potrebama siromašnih? Zvuči logično da je siromašna osoba zaokupljena sopstvenim teškim ekonomskim položajem. Nasuprot njoj, bogat čovek, rešen takvih briga, može sebi da dopusti da se pozabavi tuđim teškoćama.
Potpuno dosljedan svom političkom stilu, Aleksandar Vučić će 9. januara u Banja Luci, sa svojom vladom i domaćinima, slaviti Svetog Stefana – neustavni Dan Republike Srpske.
Još uvijek lutamo u traženju ponajboljeg modela zdravstvene zaštite. Čini se da, čak i u svjetskim razmjerima, ne znamo izgraditi jeftin i svima jednako dostupan zdravstveni sustav. Kako je to moguće? Pri planiranju budućnosti našeg zdravstva nemojmo opet unazad.
Jedno od najšire rasprostranjenih modernih verovanja, koje se savršeno prilagodilo medijskom svetu, potrošačkom mentalitetu i navikama, opštem kiču i posebno prazničnoj senitmentalnosti, jeste verovanje o anđelima.
Siromaštvo nije samo problem savjesti, nego je u biti politički problem. Zato se stvar ne rješava moralnom osudom stanja siromaštva. U pitanju je, naprotiv, historijsko nastojanje da bi se ono nadvladalo stvarnom revolucijom međuljudskih odnosa i načinom proizvodnje dobara životno potrebnih svim ljudima.
