Bijeljinska šećerana jedina je tvornica za obradu šećera u Bosni i Hercegovini, a njezina je nedavna povijest još jedna tipična tranzicijska priča. Tvornica je privatizirana prije pet godina, a prije toga uopće nije radila prethodnih 18 godina.
Žao mi je pariskih i francuskih građana, bijesan sam na islamske fundamentaliste koji u svoje ruke uzimaju pravo života ili smrti, ali žao mi je i mojih komšija i bijesan sam na srpske ekstremiste i nacionaliste koji su sebi uzeli za pravo da istrijebe cijela sela i gradove od mojih komšija muslimana i katolika. Ta nesreća mi je ipak bliža jer je dio naših postojanja i žvota, ovdje i sada.
Za mnoge medije u Srbiji, privatizirane po odredbama iz 2014., privatizacija je značila kraj. Za Tanjug to očito neće važiti, kao ni za ‘Politiku’ i ‘Večernje novosti’
Žene se nalaze pod konstantnim pritiskom da potisnu svoje emocionalne živote, da se izvinjavaju zbog suza, da potiskuju bes i da se plaše da će biti proglašene histeričnim. Realno, medicinska istorija nikada nije bila ‘’ljubazna’’ prema ženama pa su mnogi simptomi kao umor, glavobolja, nedostatak libida, kod žena u devetnaestom veku dijagnostikovane kao histerija.
“Mi smo more krvi prolili za Bratstvo i Jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to Bratstvo i Jedinstvo.”
Pre dva dana, vest o terorističkim napadima u Parizu potresla je svet. Ubrzo su usledili islamofobni potezi i izjave političkih elita. Predsednik Fransoa Oland je pod parolom suzbijanja terorizma zatvorio granice, a izbeglički kamp u Kaleu je zapaljen.
Fenomen disleksije kao razvijenog poremećaja sticanja školskih vještina čitanja, pisanja, ovladavanja gramatičkim pravilima u svijetu je istražen, te danas postoji i medicinska magnetna rezonanca koja još kod bebe prepoznaje genetske uslove za njen razvoj, dok zvanični pokazatelji evropskih istraživača ukazuju na to da se u prosjeku u svakom razredu nalaze dva-tri prvačića sa disleksijom.
Čovek čeka da ne bi morao više ništa i nikoga da čeka, da ne mora da stane i da se zagleda u bezličnu tamu, nema više praga i predsoblja i tamnice i zurenja, ne mora svakih pet minuta pogledati sat tamo gde se ništa ne događa, a neće se ni dogoditi.
Zapad mora priznati da je mnogo spominjanu borbu protiv međunarodnog terorizma godinama koristio za ostvarivanje svojih ekonomsko-financijskih interesa. Zapad mora priznati da nije učinio apsolutno ništa da bi spriječio stvaranje globalne opasnosti oličene u tzv. Islamskoj državi, dapače da je ona dobrim dijelom njegov proizvod
