Međutim, politika identiteta nas dovodi samo do određene tačke. U toj tački moramo pogledati koje žene su reprezentovane. U ovom slučaju imamo obrazovanu, bogatu, belu ženu koja ima podršku velikih političkih igrača, i koja pre svega zastupa interese bogatih. Čak ni to mi ne bi bio problem. Svaka ima pravo da podržava koga god želi. Problem mi je način na koji zastupaju njene interese.
Dragi otpušteni radnici: provjerite da li u napuštenim fabrikama u kojima ste radili žive neke rijetke zmije, krtice, ptice ili međedi. Javite se Evropskoj uniji: oni će ih zaštititi.
Odlaze zbog ekonomske, ali i političke nestabilnosti. Najviše ljudi odselilo je iz S. Mosta, Bijeljine, Zvornika, Drvara, Odžaka i Livna. No, vlasti ne čine skoro ništa kako bi zaustavile ovaj trend
Izvesni činioci u modernom industrijskom sistemu uopšte, a u njegovoj monopolističkoj fazi posebno, doprinose razvitku ličnosti koja se oseća nemoćna i usamljena, nespokojna i nesigurna. Raspravljao sam o naročitim uslovima u Nemačkoj koji od jednog dela njenog stanovništva čine plodno tle za ideologiju i političku praksu koje se obraćaju onome što sam opisao kao autoritarni karakter.
Na jučer održanom prvom krugu austrijskih predsjedničkih izbora uvjerljivo je pobijedio kandidat ekstremno desne Slobodarske stranke (FPÖ) Norbert Hofer, osvojivši 36,4% glasova. Na drugom mjestu, kojim si je osigurao drugi krug, završio je formalno nezavisni kandidat (iako podržan eksplicitno od Zelenih) Alexandre Van der Bellen s 20,4% osvojenih glasova.
U američkoj predsedničkoj kampanji ništa nije sigurno, osim jednog: tabor Hillary Clinton izbegava da govori o novcu koji dobija od naftne industrije. Kada ju je nedavno mlada aktivistkinja Greenpeacea optužila da dobija novac od kompanija koje proizvode fosilna goriva, Clinton je napala kampanju Berniea Sandersa, rekla im da „lažu“ i da joj je „muka od toga“.
U obrascima glasanja na obe strane Atlantika primećuje se zanimljiv fenomen: mladi ljudi glasaju upadljivo drugačije nego njihovi roditelji. I ova podela kao da je manje zasnovana na dohotku, obrazovanju ili polu, a više na pripadnosti određenoj generaciji. Postoje dobri razlozi za to. Život se promenio i starima i mladima. Ali različiti su im i prošlost i buduća perspektiva.
Ljudska (ne)kultura je kompleksan pojam i jedan od rijetkih pojmova koji je doslovno relativan. Mi kao ljudi odrasli na kulturološkom zapadu skloni smo simplifikaciji svega što vidimo, svođenja tuđih ponašanja, stavova, tradicija, svjetonazora i mišljenja na normalno ili nenormalno, odnosno na ono što mi smatramo normalnim i nenormalnim. Ipak, tako zapadnjački uzvišeni u svom mišljenju da smo u pravu, ne uzimamo u obzir da je to naše viđenje nečega kulturološki uvjetovano, jednako onako kako je kinezima u Yulinu normalno mučiti i jesti pse. Međutim, unatoč kulturološkim razlikama, dobivamo dužnost pobuniti se u ime onih koji ne mogu to sami učiniti.
