Povodom teksta koji ste objavili 10. ovog mjeseca na vašem cijenjenom portalu pod naslovom Miljan Kovač: Dunjić preuzima DNS u Gradišci!?, vjerujemo da će vašim čitaocima biti interesantna naša analiza političkog djelovanja dr Slavka Dunjića i njegov uticaj na političku scenu.
U odličnoj dokumentarnoj radio emisiji Radija BBC 5 o tragediji na stadionu Hilzboro u Šefildu 1989, Neil Fitzmaurice, jedan od preživelih svedoka i učesnik kampanje za istinu o ovom događaju, govori o tome kako su policajci „infantilizovali“ navijače u svojim izveštajima tvrdeći da su tribine smrdele na alkohol. To nije bio miris alkohola: bila je to mešavina mirisa izmeta, mokraće, povraćanja i amonijaka, mešavina teških mirisa bojišta koja se najpreciznije može opisati kao – zadah smrti.
Manijakalna opsjednutost „komunističkim zločinima“ obuhvaćenim pojmom „Bleiburg“ i „jugoslavenskim zločinačkim sustavom“, premda je ta sintagma u svijetu potpuno nepoznata, posebno poticana iz redova katoličkog klera, ali i drugih promicatelja ustaštva i poklonika tzv. NDH, tobože traži od hrvatskog naroda da se suoči sa svojom prošlošću.
Američke tajne službe su, nadziranjem privatnih podataka, povredile „bitan sadržaj temeljnog prava na poštovanje privatnog života .“ Ova presuda Suda pravde Evropske unije doneta 6. oktobra 2015. predstavlja preokret kada pod pritiskom industrija, vlast najednom postaje zabrinuta za regulaciju digitalnog kapitalizma.
„Ovaj put je stvarno fešta”, rekla je kolegica i zabranila nam da ju citiramo. „Oba su pala” je isto zabranjeno citirati, pa ipak, na Markovom trgu u četvrtak 16. lipnja slavio se pad Vlade i pad dekana zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Vlatka Previšića.
Ljubljanska gradska vlast, u funkciji sluškinje kapitala, nastojala je proteklih tjedana sravniti objekte na zemljištu bivše tvornice Rog i time uništiti poznati društveni centar. No pokušaj čišćenja terena za gentrifikacijske procese naišao je na učinkovit otpor. Pritom se ne radi samo o obrani jedne lokacije već o borbi za infrastrukturu i logistiku koje su presudne za politike solidarnosti.
Istorijski posmatrano, najveće svetske opasnosti i pretnje nekako uvek proiziđu iz monoteističkih religija. Samo hrišćani i muslimani idu u ratne pohode u ime svoga Boga
