Sociolog Dejvid Or postavlja pitanje: „Kakav je značaj vode?“ Odgovor stiže od mašinerije razvijenog sveta: voda je postala strateško dobro, podeljeno uglavnom između državnog i privatnog vlasništva.
Apsurdno blaga zatvorska kazna u trajanju od šest godina podsjetnik je kako je nejednakost i dalje sveprisutna u pravnom sustavu Južnoafričke Republike.
Borba koju vodi radnički pokret u Francuskoj protiv donošenja novog zakona o radu, suočena je sa agresivnim odgovorom vlasti. Dok militarizovana policija vrši sve veću represiju nad demonstrantima, konzrvativni mediji igraju odlučujuću ulogu u odbrani elita na vlasti i njihovih zakonskih reformi. Tako je i do nas ovaj značajni protestni pokret došao samo kao slika „nereda“ koji prete nedevnom Evropskom prvenstvu u fudbalu, dok je analiza o njegovim strukturnim razlozima u potpunosti izostala.
Iako su nedjeljama iz lokalnog SNSD, i tzv "Izvorne SDS", javno odbrojavali dane do trenutka kada će "život u Gradišci stati" i ova opština doživjeti totalni bankrot, što bi za njih predstavljalo nove političke poene, sada je jasno da im računica nije bila tačna.
Mehanizam kojim društvo zaboravlja sasvim je jednostavan – izbriše se suština, pa priča o nasilju nad ženama postaje priča o nasilju. Da parafraziram Endija Vorhola, kada je svako nasilan, niko nije nasilan.
„Cigareta je ponekad samo cigareta,“ znakovita je izjava koja se pripisuje „ocu psihoanalize“ i bečkom psihijatru Sigmundu Freudu. Njegova je prisutnost u popularnoj kulturi neizbježna.
Ono što je u osnovi zajedničko liberalizmu i fašizmu jest da je njihovo političko djelovanje i rezultati njihovog političkog djelovanja, bolje rečeno, profiti njihovog političkog djelovanja, usmjereno prema istoj klasnoj bazi – prema višim slojevima građanske klase, prema posjedničkim slojevima. Ne smijemo zaboraviti da fašizam historijski nastaje i razvija se kao strategija kapitalističke klase u obrani pred radničkim pokretom u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata te da kasnija ekspanzija fašizma, tj. ekspanzija njegove imperijalističke tendencije, dovodi do strahovitog rasta industrije čiji profiti završavaju u privatnim džepovima istih onih koji su dvadesetak godina ranije unajmljivali batinaše-fašiste da razbijaju štrajkove.
U trenutačnoj konfuziji koju je unutar Europske unije izazvao „Brexit“ pala je u drugi plan činjenica da se EU tijekom 2015. godine i takozvane „izbjegličke krize“ dokazala kao nefunkcionalni blok država koje dugo vremena nisu bile u stanju osmisliti nikakvo zajedničko rješenje pitanja prihvata nekoliko milijuna ljudi koji su spas od rata i bolji život potražili u najbogatijem savezu svijeta.
Na Zero Waste festivalu u Parizu najavljen je početak kampanje People's Design Lab kojom se želi identificirati i ukloniti s tržišta proizvode koji se ne mogu popraviti ili reciklirati.
Sve pod okriljem odavanja pijeteta žrtvama i opominjanja da se “ono što se desilo više nikada ne ponovi”, Republika Srpska predstavljena je kao masovna grobnica i proglašena genocidnom tvorevinom. Sama pomisao da je postavljanje onakve skalamerije na jednom od najvećih sarajevskih gradskih trgova odobrilo neko tijelo “službenog Sarajeva” ostavlja mogućnost za postavljanje bezbroj pitanja.
