Ništa nije opasnije za čovjekov lični moral od navike komandovanja. Najbolji čovjek, najinteligentniji, bez interesa, velikodušan, čist, biće nepogriješivo i trajno iskvaren u ovakvoj razmjeni. Dva osjećanja nerazdvojna od moći nikada nisu doživjela neuspjeh u stvaranju ovakve demoralizacije; ona su: preziranje masa i precjenjivanje sopstvenih zasluga.
Ti stručnjaci, koji će rado ponuditi sebe da razmišljaju umjesto nas, rijetko iznose svoje zaključke o radu, iako rad zauzima istaknuto mjesto u našim životima. Međusobno se igraju riječima i izmotavaju, ne govoreći o detaljima. Sindikati i poslodavci se slažu oko toga da moramo prodavati svoje vrijeme kako bismo preživjeli, iako stalno pregovaraju oko cijene.
Pojam autoritarnosti podrazumeva vrstu udvojenog ponašanja, gde susrećemo podaništvo na jednoj, a nasilništvo na drugoj strani. Dakle, osoba autoritarnog karaktera je slepo odana i poslušna prema onima koji su iznad (koje smatra autoritetima), a istovremeno okrutna i puna prezira prema onima koji su ispod nje u društvenoj hijerarhiji. Plastičan i simbolički primer ove vrste ponašanja dao je Teodor Adorno, opisujući takozvani „fenomen položaja bicikliste“ – on se saginje od struka nagore (autoritarna ličnost je ponizna prema jakima i moćnima), a gazi od struka nadole (autoritarna ličnost ponižava slabe i nemoćne). Stoga, socijalnopsihološki promatrano, dominantno prisustvo autoritarne psihostrukture igra značajnu ulogu u izgradnji patoloških društvenih odnosa.
Tokom Hladnoratovske ere na međunarodnom planu došlo je do revizije dijela povijesti jer su zapadne kapitalističke velesile angažirale pripadnike i simpatizere fašizma u propagandnom ratu da što više omalovažavanju i ometaju razvoj socijalističkih zemalja.
Premda se godinama planira uklanjanje diskriminirajućeg sadržaja iz hrvatskih udžbenika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u mandatu pretprošle, liberalnije vlade nije provelo željene promjene. Situacija se od tada dodatno pogoršala zahvaljujući jačanju konzervativnih struja te su šanse sve manje da će se promjene na kojima se godinama radilo uopće dogoditi u dogledno vrijeme.
Države srednje Europe dugo su vremena uzimane kao primjer uspješne tranzicije. Iako je je ekonomska kriza razotkrila krhkost njihovih razvojnih modela, povremeni zajednički istupi zemalja Višegradske skupine u zadnje vrijeme potiču iluziju prema kojoj bi te države mogle postati protuteža dominaciji centra Europske unije. No analiza ekonomske strukture tih zemalja ukazuje na to da je prostor za snažniju integraciju izuzetno ograničen, a daljnja ovisnost o zapadnom kapitalu izvjesna budućnost
Svake jeseni, Ileana Jiménez predaje izborni predmet o feminizmu u privatnoj školi "Elizabeth Irwin", na Manhattanu . Njezini studenti/ice čitaju klasične i suvremene feminističke radove koje su napisale žene različitih rasa i etničkih grupa.
Ideja o rušenju granica u Evropi da bi se podstakao ekonomski razvoj bila je direktan, mada ne i planiran rezultat Versajskog sporazuma. Sporazumom je formirano jedanaest novih suverenih država na ruševinama nemačkog, austrougarskog i sovjetskog carstva. Mnogi političari, ekonomisti, poslovni ljudi, bankari i intelektualci širom Evrope tvrdili su da takav aranžman ne može funkcionisati i da Evropu treba ponovo ujediniti. Motivi i planovi su se razlikovali, ali ciljevi su bili isti: trajan mir, ekonomski rast, demokratija i prosperitet za sve.
