Migracije povezane s radom dale su Europi novi emancipatorni potencijal istovremeno stvorivši mjesto razvoja reakcionarnih političkih snaga koje se hrane kontradikcijama rada i migracija.
Iako je diskriminacija na temelju dobnog kriterija već duže vrijeme prepoznata kao društveni problem, njezinoj rodnoj dimenziji i dalje se ne pridaje puno pozornosti. Nasuprot tome, različiti kulturni kodovi čine iskustvo starenja znatno neugodnijim za žene koje su zbog svojih godina češće izložene predrasudama i socijalnom isključenju.
U Šibeniku je 5. studenog, u povodu trodnevnog obilježavanja 72. godišnjice oslobođenja grada neposredno iznad Trga palih šibenskih boraca otvoren je Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu. Riječ je zapravo o spomen-sobi, to su dvije spojene prostorije, a pridružena je i mala multimedijalna dvorana koja će se koristiti kao kinoteka ili prostor za različite rasprave i slična događanja.
Draginja (Draga) Ljočić (1855, Šabac – 1926, Beograd) je bila prva žena doktor medicine i tek četvrta žena koja je na čitavom evropskom kontinentu doktorirala iz te oblasti. Istovremeno, njen život svedoči o borbi za ravnopravnost polova i velikoj ženskoj hrabrosti, pa danas možemo reći da je to bila jedna od najinteresantnijih žena u modernoj istoriji Srbije.
Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju
Millennials, poznati i kao Generacija Y, jesu ljudi rođeni posle 1984. godine, a koji, prema motivacionom govorniku, publicisti i profesionalnom savetniku Simonu Sineku, zbog različitih faktora imaju problem da se uklope u okruženje.
Kalendarski običaji i svečanosti nastali su u davna vremena. Do naših dana prenijeli su se kao elementi religija, no njihov smisao i sadržaj ostao je isti. Običaji svih starih kultura i civilizacija odražavali su povezanost čovjeka s kozmosom, s procesom stvaranja svijeta i utjelovljenja božanskog u prostoru i vremenu. Sudjelujući u obredima, čovjek se približavao izvorima, počecima i uzrocima svega stvorenog. Na taj se način svaki put iznova gradio svijet i obnavljalo vrijeme i, zahvaljujući tome, bilo je moguće sjedinjenje i suglasje kozmičkih, zemaljskih i ljudskih ritmova.
Pune su novine i portali ispovjedi naših ljudi koji su skupili prnje, otišli na blef i snašli se. I onda čitamo o plaći trostruko većoj nego u Hrvatskoj, ljubaznim Ircima, poslodavcima koji cijene našeg poštenog i vrijednog radnika, živopisnom Dublinu, pitoresknim irskim selima i gradićima. Svima je super, nitko ne žali za domovinom, štoviše, izruguju se s onima koji su ostali...
Tiho, da ne može tiše, bez uzvika, pištaljki, reklo bi se bez "uobičajenog dekora", članovi pet granskih sindikata budžetskih korisnika organizovali su protest. Toliko tiho da ni onih sat vremena koliko su bili ispred Narodne skupštine RS, nije omelo poslanike vladajuće većine u usvajanju zakona kojima se smanjuju plate.
Razumljivo je zašto su ljudi frustrirani. Uobičajeni marš od točke A do točke B, jednodnevni štrajk, beskrajni sastanci na kojima ne dolazi do ikakvog pomaka
