Prije dvanaest godina neslavno je propao pokušaj da se stvori zajednički Ustav za Europsku uniju jer su ga, zbog demokratskih nedostataka, na referendumima odbili birači u više zemalja. No u međuvremenu su mnoge njegove odredbe ušle u Ugovore Europske unije, koji time dobivaju karakter Ustava, a čime se zaobilaze demokratske procedure
Zamislite kako funkcionira samovažnost: ni jedni ni drugi ništa od toga neće sami napraviti. Sve će to učiniti netko drugi, njima nepoznat, nebitan, zanemariv. A rulja na svaki njihov mig pohrli u svoju smrt, zdušno urla na bojnom polju s kopljem i mačem u rukama, sije mržnju prema onima s druge strane livade, koji su jednako tako pohrlili za kralja, za predsjednika, za državu, za boga.
Sa medijskih portala svakodnevno nas bombarduju šokantnim naslovima, ali klik na njih obično vodi na potpuno nebitne vesti. Analitičari prognoziraju da će ih, zbog kratkog zadržavanja posetilaca na takvim sajtovima, oglašivači sve više zaobilaziti, kao i da ćemo vremenom potpuno oguglati na ovakve medijske mamce. Dok se to ne desi, pomoć u borbi za kvalitetne informacije nudiće nam sajtovi i fejsbuk stranice koje prepričavaju sadržinu ovakvih vesti.
Toksična muževnost. Potražite taj izraz na internetu – on se odnosi na verziju muškosti zasnovanu na stoicizmu, dominaciji nad drugima, seksualnoj agresiji, nasilju i mizoginiji – i pojaviće vam se više od 500.000 rezultata.
Suvremeni zapadni rasistički diskurs o islamu hranjen je pretpostavkom o inherentno nespojivim razlikama između te religije i kršćanstva koje se dokazuje dugom poviješću njihova rivalstva. Suprotno tome, novija istraživanja pokazuju kako su počeci islama usko povezani s kršćanskom tradicijom, pa je i sam Isus, neovisno o kasnijem, politički motiviranom potiskivanju, u Kuranu zauzimao važno mjesto
Možda bismo ipak trebali biti malo više prihvatljivi samima sebi, a manje društvu koje nas je zanemarilo. Na posljetku, ono nam duguje puno više nego mi njemu.
Emocionalni rad je skup vještina. To je rad koji podržava, koji podiže ljude da se osjećaju bolje i koji osigurava prostor kada je teško. Često nevidljiv, emocionalni rad se uvijek obavlja "iza scene". Za emocionalni rad je temeljna sposobnost istinskog slušanja bez pokušaja da popravimo stvari; ključno je osigurati prostor za ljude dok prolaze kroz teške osjećaje; ponuditi im konstruktivnu povratnu informaciju; pomoći im da se osjećaju voljenima, vrijednima, viđenima i paženima.
Ovoga sam se sjetio nedavno po ko zna koji put gledajući onu sada već pomalo kultnu priču generala Wesleya Clarka, nekadašnjeg komandanta NATO-a za Evropu, kada je tragom jedne informacije u Pentagonu – u vrijeme G.W.Busha – o planovima Amerike da »povalja« sve na Bliskom istoku otišao Donaldu Rumsfeldu, tada ministru odbrane, da ga pita da li je to tačno. Ovaj mu mrtav hladan odgovorio da jeste, da će u narednih pet godina, nakon Iraka krenuti na Siriju, Iran, Libiju, Libanon, Sudan, Somaliju… Zblanuti Clark je pitao: A zašto? Zatečeni Rumsfeld, odgovorio je: Ne znam!
Rat u BiH bio je uvjerljivo najkompleksniji i najkrvaviji od svih postjugoslavenskih sukoba 1990-2001. Njegovi su vojni sudionici, baš kao i država, ostali razbijeni na tri uglavnom suprotstavljena dijela. Pritom veterani ni jedne od nekadašnjih zaraćenih strana ne uspijevaju sasvim regulirati svoj status i izboriti se za prava u entitetima i kantonima/županijama koje su pomogli stvoriti i kod političkih elita koje su se kroz taj rat uspele na vlast.
Možda u tom trenutku pomisli na sve koji su znali i ćutali, okretali glavu, njegove roditelje, komšije, kolege/ice sa posla. One koji su je "brižnih" izraza lica i sa podsmijehom u očima pitali kako da se to desilo baš njoj, ma što nije nešto uradila kod prvog šamara, jer one bi sigurno... A možda pomisli na sve one žene koje negdje drhte paralisane od straha, onako kako je ona nekada, kada je otvarala usta da zavapi "Upomoć!", ali glasa nije bilo.
