Prije koju godinu Noam Chomski, planetarno prepoznatljivi američki intelektualac, napravi listu od deset strategija manipulacije javnošću putem medija. Ovih dana na nju me podsjetiše i izvještavanja domaćih medija o posjetima, koje Bosni i Hercegovini učiniše najistureniji političari njezinih susjeda. U vezi s njima, naime, moglo se čuti i pročitati i mišljenja prepoznatljivijih javnih ličnosti.
Aktuelna marginalizacija kulture je najveći totalitarni izazov našeg vremena, pogotovo jer otvara široko polje manipulacijama. Gušenje tabloidnim sadržajem i rijaliti emisijama, i „provala“ banalnog privatnog sadržaja u javni prostor potiskuju postojanje javnog dijaloga, građanske samosvesti i kritičkog razmišljanja. Na taj način se stvara gomila ljudi koja nema nijedan sistem vrednosti već prati samo najniže nagone, kaže Gojko Božović, direktor izdavačke kuće „Arhipelag”, u razgovoru o tome zašto je kultura izgubila moć da utiče na najvažnije promene u društvu.
Iako je mjanmarski režim oslabljen, još uvijek se osjeti snažna prisutnost vojske u političkom životu zemlje. Aung San Suu Kyi, glavno lice nekadašnje opozicijske, a sada vladajuće stranke, odigrala je važnu ulogu u procesu promjene, što joj je priskrbilo brojne nagrade i svjetsko priznanje. U novoj vlasti ima popriličan utjecaj no upitno je koliko se zaista može i želi zalagati za dugotrajan mir i uspostavu demokracije
Pored već ustaljenih rehabilitacija političkih figura iz perioda Drugog svjetskog rata u svim zemljama bivše Jugoslavije, u Srbiji sve zamjetniji postaje trend rehabilitacije političara iz nedavne prošlosti: Slobodana Miloševića. Koja je politička pozadina tog trenda i što nam govori o ideološkoj klimi?
Otvoreno pismo talijanskog filozofa Franca Berardija (njemačkim) medijima, nakon otkazivanja njegovog performansa Auschwitz na plaži, koji se trebao održati u Kasselu: "Dio njemačkih novinara pokrenuo je hajku protiv mojih kolega i mene jer smo se usudili podsjetiti ih na rečenicu – Nikada više Auschwitz. Ovdje nije u pitanju moja sloboda izražavanja, već životi milijuna žena i muškaraca koje europski cinizam istrebljuje. Na summitu čelnika članica EU, održanog u Parizu 28. kolovoza, ponovno su predložene mjere masovnog istrebljenja, temeljene na etničkoj pripadnosti."
Šestog jula 1937. godine, tokom bitke za Brunete, 24 kilometra zapadno od Madrida, ubijen je Blagoje Parović, politički komesar XIII internacionalne brigade, obućarski radnik, revolucionar i aktivni sindikalni organizator.
Što to, pobogu, toliko žulja oko ‘Bilećanke’? Najprije, to uopće nije partizanska pjesma, nego je nastala u karađorđevićevskom kazamatu u Bileći godinu dana prije Drugog svjetskog rata, pa ispada da lijevoliberalni komentatori i ne znajući rone suze nad propašću Kraljevine Jugoslavije. Osim toga, ta genijalna pjesma je i po melodiji i po tekstu svemirski superiorna današnjim koračnicama i zborovima Hrvatske vojske, koji otprilike drže razinu orkestara seoskih vatrogasnih društava, a u gorim slučajevima ne dopiru ni do nje.
Tek ih je nekolicina preostala na Balkanu. Kao nasljeđe komunističke težnje da se žene emancipiraju kroz rad, žene su u rudnicima preživjele tranziciju u kapitalističko društvo. Barbara Matejčić susrela je posljednja ženska “crna lica” u Europi.
Marco Minniti posljednjih je mjeseci jedna od popularnijih ličnosti u Italiji. Šezdesetogodišnji ministar policije iz redova službene “ljevice” (Demokratska stranka) navodno je učinio ono što se dotad smatralo nemogućim – zaustavio je izbjeglice.
