Čitam ovih dana esej komentatora New York Timesa Breta Stivensa (Stephens), naslovljen „Odumiruća umjetnost neslaganja“ – zapravo tekst njegovog predavanja u nedavnoj svečanoj prilici na Institutu Lowy u Sidneju – i, iako su njegove refleksije osvrt na aktuelne krajnosti u američkom društvu, prepoznajem ljude, prilike, odnose, karaktere i netrpeljivosti koje dominiraju u našim podnebljima.
Svejedno, monetarna unija se suočava sa bar dva problema. Jedan je nedostatak podrške u fiskalnoj politici jer evropska monetarna unija nema budžet. Drugi je nedostatak političke podrške jer ne postoji predstavničko telo za zemlje članice evrozone. Tako da postoji problem efikasnosti monetarne politike u nedostatku fiskalne podrške, kao i problem legitimnosti jer postoji parlament Evropske unije, ali ne i evrozone.
Todorić pokazuje simptome tipične kapitalističke senilnosti. Međutim, u previše političkih šupaka se on morao uvući kako bi trasirao svoj ‘put do uspjeha’, da bi poslije svega – samo zbog toga što je mnoštvo političara u međuvremenu rovarilo kroz njegovo debelo crijevo – taj rudarski posao bio olako zaboravljen
Šta su uopšte Kurdi u ovom rasporedu snaga unutar velike svjetske politike, među već pomenutima, ali i Rusima, Iranu, Kini? Zapravo kolaterala, nažalost kao uvijek. Neko ko uspješno obavi posao za druge i biva napušten. Gdje je tu pravda na koju se naivni i prevaranti pozivaju. Nema je i ogromno je pitanje može li je u današnjem sistemu vijednosti uopšte još biti. Može li tako dovijeka? Teško. Ima li tu onda nešto izvjesno? Ima. Evo se jedan poslovno-krvavi ciklus na Bliskom istoku privodi kraju, ovako ili onako. Ne može ni tamo dovijeka, a valja rušiti dalje. I nafta prolazi, a plin curi na pogrešne strane. Propituju se zato uslovi za otvaranje novog kruga borbe u ime kobajagi »ljudskih prava«. Testira se Koreja, ali Bliski istok s potencijalno uvučenim Iranom, Irakom, Turskom, već potpuno nekontrolisanom Rusijom, sve moćnijom Kinom i susjedima, vazda je sigurna krvava karta.
Zamislite dijete. Na licu vam zaigra osmijeh, a u umu prizori bezbrižnog smijeha, nevinosti i obilja energije. Pogledajte dijete, pogledajte u njegove oči! Zar ne vidite život koji čeka da se izrazi? Dijete utjelovljuje ljudski potencijal koji čeka da poteče i izrazi samog sebe u svoj svojoj jedinstvenosti. Ono želi znati, razumjeti, otkrivati tajne s osjećajem čuđenja, divljenja i radosti.
Svijet u kojem nekolicina ima sve bogatstvo i svu moć, dok se nemoćno mnoštvo umnožava neprekinutim mjerama štednje, očito nije realizovana lijeva utopija
Raspordajom kapitala i prekarizacijom zaposlenih država polako priprema teren za privatizaciju jedne od najvećih poljoprivredno-prehrambenih kompanija u zemlji. Posledice otuđenja PKB-a, osim samih radnika te firme, bi mogli osetiti i svi građani ‒ od urbanističkih promena u Beogradu, do ugrožavanja prehrambenog suvereniteta zemlje.
