Ajova je, kao što su mnogi predviđali, krenula na originalno pakovanje – klizištem, piše Gardijan o pobedi Donalda Trampa na stranačkim predizborima u američkoj državi Ajova.
Svake godine, porazne statistike nas suočavaju s istinom. Mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu, tragajući za srećom u državama koje im pružaju osnovne uvjete za normalan život. Financijski razlozi nisu jedini motiv; brojni drugi problemi, uključujući sigurnost, stabilnost i političku retoriku, protežu se kao mračni oblaci nad našom zemljom.
Pretpostavljam da nas većina dijeli isti politički strah u trenutku kad počnu na portale pristizati “udarne vijesti” o nekom nasilnom događaju za koji slutimo da bi mogao imati značajne društvene posljedice. Kroz glavu prođe uvijek ista misao: samo da nije uključen kao akter pripadnik kakve društvene manjine. Desničari bi, naravno, ovo čitali kao priznanje da je ljevičarima iz nekog razloga uvijek više stalo do manjina nego do većinskog naroda. Radi se o političkoj optužbi koju zapravo pogoni svojevrstan oblik samoispunjavajućeg proročanstva. Naime, desnica će u slučaju da je počinitelj nasilja “krivog” podrijetla razloge za nasilje pripisati podrijetlu kao takvom, a ne individualnom karakteru ili socijalnom kontekstu, što bi učinila u slučaju da je počinitelj pripadnik većine.
Građani Evropske unije će u junu ove godine na izbore za Evropski parlament. U novembru su američki predsjednički izbori. Da li i na koji način ti izbori mogu uticati na društveno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini?
Od Britneyinog stupanja na pozornicu bila je jasna fiksacija na (bijelu) djevojčicu na koju se mogu projicirati sve fantazije o ženskosti. Isprva anđelica-djevica, onda drolja, kad konačno popizdi zbog pritiska medija, vraća je se na poziciju djeteta i predaje u ruke oca-patrijarha.
Da bi vještačka inteligencija ispunila svoj globalni potencijal, potrebne su nove strukture i zaštitne ograde koje će cijelom čovječanstvu pomoći da napreduje. Pet osnovnih principa treba da usmjere kreiranje politika
Malo je političara u regionalnoj politici koji imaju toliki staž i koji su prošli tolike ideološke transformacije poput Milorada Dodika. Od člana Saveza reformskih snaga Ante Markovića, do osnutka Kluba nezavisnih poslanika u NSRS, tada jedine opozicije u ratnom sastavu parlamenta RS. Dugo smatran jedinom alternativom u okviru srpskog političkog korpusa, Dodik sa svojim SNSD-om postaje ideološki ekstremniji i od samog SDS-a kojeg brzo stavlja u poziciju vječite opozicije.
