Evropska unija je danas, očigledno, izvan glavnih zona u svijetu gdje se kroji najvažnija geostrategija i kreiraju odnosi. Nije zato ni slučajno što je London odlučio – na liniji svojih vjekovnih iskustava u okvirima kolonijalnih interesa i selekcije partnera na tom terenu da napusti EU i vrati se uz bok profitabilnije Amerike i u svoju korist. Uostalom temeljna kolonijalna filozofija njima je najpoznatija. Pa i kada su odnosi prema malima u pitanju, nema značajnijeg orjentira od onog njihovog, starog: “Tamo gdje se u zoni tvog interesa i dominacije tuče više plemena, tvoj partner je najveći i najjači…” Nešto nam poznato i u nas
‘Nažalost, naša svakodnevna komunikacija na ulici, u prevozu, u institucijama, na različitim mjestima sadrži elemente nasilja. A ako na javnom mjestu tolerišemo psihičko nasilje – kako možemo očekivati da djeca to ne kopiraju? Sada svi očekujemo od sistema da riješi problem nasilja. No nikako da se vratimo na korijen nasilja i ozbiljnije uspostavimo sistem prevencije počevši od izvora – od samih sebe.’
I, treba li djecu voditi u banke? Obavezno! Kako veli jedna bankarska reklama, to je iskustvo – neprocjenjivo. Ali samo pod uslovom da im se ispriča barem toliko da namjena banaka nije štednja, nego cijeđenje profita iz njihove budućnosti u kojoj će novac stvoren igrom brojki u računarima vraćati stvarnim, tragično stvarnim vremenom svojih života i trošenjem svojih tijela.
Cijela nacija do posljednjeg Hrvata znala je o kojoj koli je riječ, baš svi osim tragično neobaviještenih hrvatskih novinara, koji su se siroti živi polomili javljati kako se osnovano sumnja na proizvode “jedne renomirane kompanije”, ili preciznije napitke iz asortimana “stanovite multinacionalne korporacije”.
U nedostatku alternative, političari i novinari će najvjerovatnije nastaviti da koriste izraz „Globalni jug“. Ipak, svako ko je zainteresovan za tačniji opis svijeta trebalo bi da bude oprezan prema tom pogrešnom terminu koji unosi zabunu
Prije društvenih mreža, za vidljivost, a posebno za uspjeh, bilo je nužno postići i neki rezultat. Danas je dovoljno postojati. I ako je moguće, uraditi što veću neprimjerenost. Danas je za solidan status u virtuelnom svijetu potrebno uvući špagetu u nos, na primjer, i broja pratilaca našeg naloga na nekoj online platformi, neće nedostajati.
Svaki pojedinac mora biti osiguran od povrede prava na slobodu govora i nikome ne sme da se ograniči pravo na izraz, ma kakvog tipa on bio. Libertarijanci su, kao i ostali pripadnici tradicije slobode, u načelu, protiv cenzure interneta, umetnosti, kao i verbalne i neverbalne komunikacije. Moguće je konzumirati pornografiju, slušati podkaste u kojima se kritikuju vladajući sistemi; sloboda govora omogućava kritiku društvene norme. Međutim, veliki broj libertarijanaca bi se složio da neke granice postoje, premda se one vrlo često zasnivaju na autocenzuri; problem javnog laganja se takođe podrobno ispituje u literaturi liberalnih doktrina.
Lejla Bećirović, devetnaestogodišnja djevojka iz Lukavca, poginula je od gelera granate, dok je dijelila hranu izbjeglicama. Dogodilo se to prije 30 godina. Negdje u isto vrijeme, na drugom kraju BiH, jedna Jelena, tek koju godinu starija od Lejle, stezala je u ruci bombu. Da ubije sebe i svoju djecu, ako odnekud bane vojska.
Još u ranom detinjstvu, bio mi je dobro poznat osećaj odustajanja. Poticao je iz moje porodice. Ono što moja majka nije dobila od svoje majke, uticalo je na to šta će ona biti u stanju da dâ meni, kao i mojoj braći i sestrama. I pored toga, uvek sam osećao njenu ljubav kako se probija i isijava, uprkos traumama koje su bile deo naše porodične istorije, a koje su se reflektovale na njeno majčinstvo – naročito činjenica da je njena majka Ida izgubila oboje svojih roditelja, kada je imala svega dve godine.
