 je bila prva kulturna i prosvjetna radnica u BiH. U vrijeme kada se na obrazovanje ženske djece nije ni pomišljalo, Staka je 1858. godine otvorila prvu žensku školu u Sarajevu – Sarajevsku djevojačku školu „Sveti Sava“. Ovim činom Staka je zaslužna za početak obrazovanja ženske djece u BiH.){kind=link}
Staka Skenderova (1831. – 1891.) je bila prva kulturna i prosvjetna radnica u BiH. U vrijeme kada se na obrazovanje ženske djece nije ni pomišljalo, Staka je 1858. godine otvorila prvu žensku školu u Sarajevu – Sarajevsku djevojačku školu „Sveti Sava“. Ovim činom Staka je zaslužna za početak obrazovanja ženske djece u BiH.
Ova neobična žena oblačila je crnu mušku odjeću, a na glavi je nosila maramu. Na ovaj način je uspijevala biti ozbiljnije shvaćena u javnom životu, koji je bio rezerviran za muškarce. Bila je skromna i povučena, i vrlo pobožna. Bila je prva žena koja je 1870. godine otputovala na hodočašće u Jerusalem. Pušila je duhan, izlazila u kafane i nikada se nije udavala. Čitala je na turskom, grčkom i ruskom jeziku, te je bila omiljena među srpskim stanovništvom, a pogotovo među ženama. Stajala je u odbranu siromašnih, te je pred sudovima zastupala siromašne Srbe, obilazila zatvore i pomagala zatvorenicima. Autorica je „Ljetopisa Bosne 1825–1856“, koji opisuje hronologiju događaja u BiH u ovom periodu.
Škola koju je otvorila u početku je okupljala samo srpsku žensku djecu, ali od 1862. godine, nakon što se dobar glas o školi pročuo, u nju se počinju upisivati i djevojčice iz katoličkih, jevrejskih i muslimanskih porodica. Kao prva učiteljica u BiH, Staka je djevojčice podučavala čitanju, pisanju, računanju i ručnom radu. Imućnije porodice su plaćale školarinu, od koje su se nabavljali materijali za ručni rad, dok su siromašne djevojčice bile oslobođene školarine.
Staka je zagovarala društvenu jednakost, te je bila oštra kritičarka imućnog sloja srpskih trgovaca, koje je javno optuživala za izrabljivanje siromašnog srpskog stanovništva. Bogati srpski trgovci su zbog toga odbijali slati svoje kćeri u njenu školu. Ništa manje nije bila omražena ni zbog toga što je za svoju školu tražila novčana sredstva „od srpskog kneza do turskog sultana”. Vrata njene kuće bila su širom otvorena za siromašne, bolesne i napuštene. Bila je posvećena zbrinjavanju siromašne djece, pogotovo djevojčica, što je čini i prvom socijalnom radnicom u BiH.
Njena škola prestala je s radom nekoliko godina prije austrougarske okupacije. Pozne godine života Staka je provela u neimaštini i bez sredstava za humanitarni rad. Nakon što je izgorjela kuća u kojoj je živjela, o Staki i njenoj staroj majci brigu je preuzela britanska humanitarka Miss Irby koja je, nakon zatvaranja Stakine škole, otvorila internat za obrazovanje srpskih djevojčica i tako nastavila Stakin rad. Staka je umrla 1891. godine, kada ju je na Ilidži pregazila konjska zaprega. Sahranjena je na pravoslavnom groblju Koševo u Sarajevu.