Kakav je osjećaj biti medicinska sestra tijekom pandemije? Svakog dana poskakujem kroz različite faze žalovanja, poput loptice na fliperu. Odbijanje od njegovih zidova umara mi dušu i na njoj ostavlja ožiljke.
Negiranje: Sve manje i manje vremena provodim u fazi negiranja. Svejedno, vidim da je mnogo meni dragih osoba, političara i laika zapelo u tom stadiju.
Ljutnja: Kada se o starijim ljudima i oboljelima od imunoloških poremećaja govori kao o potrošnim članovima društva, kada se novčanici dioničara smatraju važnijima od ljudskih života, kada smo već desetljećima svjesni da će doći do ovakve pandemije, izgaram od bijesa. Bijesna sam na sustav koji profit stavlja ispred zdravlja. Sustav je to koji svake sezone ostaje bez “nužnih” i “ključnih” medicinskih sredstava. Ljuta sam jer znam da se dobavljački lanac više puta pokazao toliko krhkim, osobito nakon potresa u Portoriku, a svejedno nije učinjeno ništa da bi se poboljšao.
Pregovaranje: Vlastodršci pokušavaju pregovarati s egzaktnom znanošću. Papirnatoj vrećici pripisuju čarobne moći koje bi trebale nekako zaštiti maske koje su uprljane i kojima je istekao rok trajanja. Mjere namjenjene suzbijanju kapljičnih infekcija sada se smatraju dovoljnima za zaustavljanje bolesti koja se prenosi zrakom. A i dalje se kažnjava ostavljanje selotejpa na zidu.
Depresija: Osjećam težinu na srcu jer znam da će moji prijatelji i kolege biti žrtvovani protiv vlastite volje kako bi zdravstveni sustav i dalje mogao neometano kliziti u propast. Tugujem i zbog mnogih ljudi kojima neću moći pomoći jer neću imati dovoljno nužnih sredstava.
Prihvaćanje: Prihvatila sam činjenicu da ću se u jednom trenutku zaraziti virusom COVID-19. Ne bojim se bolesti. Bojim se da ne zarazim one koji neće preživjeti. Svaki dan provjeravam koliko je u našoj državi preostalo dostupnih bolničkih kreveta i respiratora. Pitam se hoće li ih biti dovoljno ako se moja bolest zakomplicira?
A tada da me na društvenim mrežama ponovno hvale kao “junakinju”. I u istom trenu ponovno se nađem u tom fliperu dok moji osjećaji poskakuju kroz sve ove stadije žalovanja.
Ako umrem, ne želim da me upamte kao junakinju.
Želim da i vas razljuti moja smrt.
Želim da politizirate moju smrt. Želim da je iskoristite kao pogonsko gorivo da biste zahtijevali promjene u zdravstvu, da biste zahtijevali zaštitu, poštene plaće i sigurne uvjete rada za medicinske sestre i SVE radnike.
Iskoristite moju smrt da biste mobilizirali druge.
Izgovorite moje ime za pregovaračkim stolom.
Izgovorite moje ime kako biste posramili one koji su profitirali u ovoj situaciji, kao i one koji nisu na vrijeme djelovali nego su ostavili nama da počistimo sav taj nered.
Nemojte reći da je “još jedan anđeo otišao u raj”. Recite im da je nebriga i pohlepa ubila osobu koja je izabrala karijeru posvećenu suosjećanju i skrbi za druge.
Autorica: Emily Pierskalla, američka medicinska sestra i sindikalistkinja
Prijevod: Radnička fronta
Izvor naslovne fotografije: na poveznici
