Ilustracija: childrenshealthdefense.org
Pojedini slučajevi poput parnice o Bloku 7 pokazuju koliko kratkovidnu politiku vodi Bosna i Hercegovina, država u kojoj svi govore o suverenitetu, ali ga prodaju u bazičnim stvarima, dok se bave izjavama marginalnih pojava u društvu
piše: Suad Beganović
Dok Bosna i Hercegovina upinje svoje nesnažne nožice kako bi dosegnula svemir (program istraživanja zaista postoji u Vijeću ministara BiH), istovremeno ne može osigurati ni čiste ulice, sigurnost građana ni zaštitu osnovnih ljudskih prava.
U takvoj konstelaciji normalno bi bilo nenormalno, zato samo nenormalno može konkurisati kao opravdano i uspostaviti se u novi normalitet. Nisu časili ni časa da to opravdaju, „elita gora od rulje“, da posudimo sintagmu, ali ona kapitalistička, koja zarad svojih interesa već neko vrijeme rasprodaje energetski suverenitet Bosne i Hercegovine u trenu dok svi strahuju zbog energenata. Kako bi ta prodaja imala nekakvo pokriće, govori se o prelasku na eko izvore, dekarbonizaciju i slično. Ukratko, Bosna i Hercegovina koja ima svoje proizvodne pogone za proizvodnju struje trebala bi se toga odreći, a uvesti nove izvore, sa kompletnom kupovinom cjelokupnog znanja i tehnike od drugih.
Idejno, opravdano je razmišljati o eko i obnovljivim izvorima, samo kada oni zaista budu pouzdana tehnologija, jer sada nisu i o tome postoji pregršt analiza i dokaza o tome da zagađuju i takozvane zelene tehnologije. Također, postoji i vrlo opravdana bojazan da je, očito finansiran i forsiran, narativ o takvim tehnologijama zapravo propaganda takozvanog green capitalism lobija, koji planira upravo svoje proizvode prodavati i plasirati. Bez zablude, lijepa priča o obnovljivim izvorima zahtijeva novac. Vrijedi spomenuti da se ne radi o lokalnim akcijama zaštita rijeka, nego o potpunoj tranziciji energetskog sektora koji forsiraju evropski lobisti, prije svega slovenski u Bosni i Hercegovini, sa željom da BiH postane uvoznik struje. Napomenimo još, Bosna i Hercegovina u cijelom svijetu ne zagađuje ni 0,02% od ukupnog zagađenja, daleko manje od onih zemalja koje se nameću kao vodeći propagatori novih tehnologija.
Istovremeno, ukrajinska kriza pokazuje da je energetska neovisnost apsolutni prioritet u svijetu danas. Ipak, pojedini slučajevi poput parnice o Bloku 7 pokazuju koliko kratkovidnu politiku vodi Bosna i Hercegovina, država u kojoj svi govore o suverenitetu, ali ga prodaju u bazičnim stvarima, dok se bave izjavama marginalnih pojava u društvu.
Prije nekoliko dana se pojavila vijest, neopaženo, kako je poništeno rješenje o nezakonitosti garancije za kredit za izgradnju Bloka 7 u Tuzli. No, zašto je neko i ko zaključio da je garancija nezakonita? Idemo redom. Garanciju za izgradnju je dalo Federalno ministarstvo finansija (država BiH), a ta garancija je dovedena u pitanje.
Elektroprivreda BiH je otkrila da je „Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo 2018. godine postupak protiv BiH tvrdeći da je Vlada FBiH učinila prekršaj davanjem garancije te dovela Elektroprivredu BiH u navodno povoljniji položaj u odnosu na druge učesnike koji bi se bavili istim poslom, da garancija ima elemente državne pomoći jer ona nije data po tržišnim uslovima i da nije u skladu s pravilima EU.“
Oljuštimo luk. Nekakav Sekretarijat, strani lobi u osnovi, koji je legitiman zbog multilateralnih sporazuma Bosne i Hercegovine sa EU i članicama EU, zaključio je da država BiH ne smije pomoći firmi u vlasništvu države BiH, jer su zakoni kapitalizma važniji i snažniji od interesa BiH, te da su tržišni uslovi i pravila EU bitnija od interesa Bosne i Hercegovine. Sve ostalo su pravne, ugovorne, lobističke i ine ograde od ove suštine. Zbog svega, država BiH je morala na Sudu braniti svoje interese od same sebe, zbog toga što je gangrenozno strano tkivo sraslo i postalo dio sistema Bosne i Hercegovine kroz Energetsku zajednicu, Vijeće za državnu pomoć BiH i još niz mehanizama.
EP je obavijestila javnost da, ne samo da je na Sudu branila svoju investiciju, i ne samo da je Sud presudio u korist državnog preduzeća, nego da je postupak vođen uz „niz procesnih i drugih nezakonitosti od Sekretarijata, neuvažavanjem dokaza predočenih od strane pravnog tima koji je zastupao BiH da je garancija izdata pod istim tržišnim uslovima pod kojim bi i banka izdala bankarsku garanciju, u skladu sa zakonom BiH, svim procedurama i postupcima”.
Koliko suvereniteta ima u Bosni i Hercegovini najbolje ilustrira činjenica da veliki, ključni projekat Blok 7 (koji bi manje zagađivao od postojećih blokova 4 i 5) može blokirati jedan Sekretarijat, samo zato što žele da posao dobije neka druga firma. Sve to se dešava u trenutku dok Njemačka ponovo pali termoelektrane, a lobisti kroz medije Blok 7 predstavljaju kao opasnost za okoliš, prešućujući opasnost da jednog jutra hiljade ljudi u BiH ostane bez posla, a desetine i stotine hiljada njih se probude u hladnom stanu i kući, jer nam je EU „zaboravila“ isporučiti energiju. Trezven pogled na situaciju ne ostavlja mnogo opcija, jer nukelarna energija je van dometa, vjetroelektrane također nisu opcija za Tuzlu, kao ni solarne farme. Blok 7 nije najsretnije rješenje, ali bajkovito je misliti da strani lobisti govore o tom projektu zbog zdravlja ljudi u Tuzlanskom bazenu. Na kraju, sve i da BiH odluči uspostaviti neki novi sistem opskrbe, o firmama koje će to raditi treba suvereno odlučivati država BiH, a ne tržište upravljano iz kapitalističkih centara EU.