„Nije čudno kada ovca beži od vuka, ali je čudno kada se ta ovca zaljubi u vuka.”– Mevlana Dželaludin Rumi
Dobro je! Bosanskohercegovačka dijaspora počela je smetati Miloradu Dodiku.
Kako inače nazvati ponašanje jednog političara nego “gedžovansko”, kad kaže: “… A onda kada nam se vrate u iznajmljenim automobilima i za nekoliko dana spucaju sve svoje plate da bi se pokazali kako su moćni, odlaze na teške poslove koje rade tamo negdje na zapadu i kažu da im je dobro, a nama je najbolje ovdje”. Na prekjučerašnjem stranačkom skupu na Kozari pokušao je da izvrijeđa one koje su prethodni sistemi protjerali, a današnji primorali da napuste domovinu. Takvih je skoro dva miliona. Hej, bolan, 2.000.000, pola BiH!
Pa zašto Dodiku onda smetaju ovi ljudi? Zato što ih ne može staviti pod svoju šapu jer upotrebljavaju vlastiti mozak i racionalno razmišljaju? Zato što su sačuvali svoj ponos? Zato što su neovisni jer ih nije uspio pretvoriti u najamne radnike kao mnoge druge pa ih ne može ucjenjivati? Kao one koje pred izbore zaposli kako bi ojačao svoju izbornu bazu pretvarajući ih u moderne robove! Obrušio se Dodik na bh. dijasporu isto onako kako se jednom obrušio na Centralnu banku Bosne i Hercegovine tražeći devizne rezerve i pri tome ugrožavajući konvertibilnost i stabilnost bh. marke. Zna Dodik da je bh. dijaspora svojim ulaganjem u domovinu i lobiranjem u inostranstvu pomrsila njegove račune ekonomskog kraha i političkog sloma države. BiH mu je mrska i “tamo daleko”, s vilom na Dedinju su njegovi snovi!
Zato nas ne iznenađuje ni najmanje što ga ne brine činjenica da prema procjenama, od završetka rata do danas, bh. entitet RS je napustilo više od pola miliona ljudi, što je ogroman broj kada se ima u vidu ukupan broj stanovnika.
Žali bože što Dodik sa svojih 60 i kusur godina nije naučio da je ljudski kapital najvažniji resurs današnjice te da ljudski potencijali i upravljanje njima u suvremenoj situaciji imaju značaj ključnog faktora za uspješnost poslovanja svakog poduzeća i društva.
„Prva osobina primitivnog čoveka, to je da se boji svega što ne razume; a na prvom mestu se boji pameti.” – Jovan Dučić
Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sami sobom i svojom sudbinom! Kao odgovor na njegov gedžovanski istup prenosim vam pismo koje je na Facebooku objavio Aleksandar Čotrić:
Nadam se da će Dodik pročitati ovo pismo. Da mu neko otvori oči, da tamo negdje nedaleko od Kozare, gdje je imao skup, ima jedna lijepa rijeka Sava.
I tamo, preko te lijepe rijeke, egzistira jedan drugi svijet u kome ljudi nisu ničiji robovi!
Edin Osmančević, Tačno.net
