Najveći problemi javne uprave u BiH, pa samim tim i RS, su naglašena korupcija pri zapošljavanju, kako rukovodilaca tako i „običnih“ državnih službenika, netransparentno ocjenjivanje njihovog rada, nepostojanje registra zaposlenih kao ni mehanizma isplata plata prema učinku.
Piše: eTrafika.net / Foto: Pixabay.com
Zbog pomenutih nedostataka, svi nivoi vlasti u BiH su 2015. godine zajedničkom agendom preuzeli obavezu da izrade nove zakone o državnim službenicima i zaposlenicima, uz pomoć Svjetske banke i SIGMA-e, ali ovi ciljevi ni pet godina kasnije nisu realizovani. Navedeno je trebalo uraditi kako bi se olakšala reforma javne uprave i uvela veća fleksibilnost radnih angažmana a koja bi dovela do profesionalnosti javne uprave i prijeko potrebne depolitizacije, koja je ocjenjena kao jedan od najvećih problema. Navedenom Agendom određeno je da svi nivoi vlasti ubrzano donesu nove zakone o državnim službenicima i namještenicima kako bi se otklonila postojeća zakonska rješenja koja su ocijenjena kao loša.
Jedan od najvećih problema prvog zakona, a koji ostavlja prostor za korupciju, jesu odredbe koje se odnose na zapošljavanja. Navedenim zakonom, ali i Pravilnikom o jedinstvenim pravilima i proceduri javne konkurencije za zapošljavanje i postavljenje državnih službenika u RS, je određeno da se njihovo zapošljavanje vrši preko Agencije za državnu upravu RS, odnosno petočlane komisije, koja bi trebala da bude profesionalna i nepristrasna. Međutim, u dosadašnjoj praksi se pokazalo da navedena komisija nije nepristrasna jer je zakonom predviđeno da dva člana komisije čine zaposlenici iz organa u kojem se vrši prijem radnika, a koja su pod potpunom kontrolom direktora agencije u kojoj se vrši zapošljavanje. Time je obesmišljeno i postojanje pomenute agencije jer je ona osnovana upravo kako bi bio izbjegnut uticaj direktora agencija u kojoj se vrše zapošljavanja.
Iako bi kandidati za zapošljavanje u državnoj službi trebali biti ocjenjivani na osnovu prethodno određenih kriterija kvalifikovanosti i rezultata testova kompetentnosti, a organi uprave dužni osigurati zapošljavanje najbolje rangiranih, prema važećem zakonu to nije slučaj. Naime, on nije predvidio testove kompetentnosti ili znanja, već se sve svodi na utisak koji kandidat ostavlja na članove komisije na usmenom intervjuu, a koji čak ne mora biti praćen ni stručnim pitanjima koja se odnose na radno mjesto na koje kandidat konkuriše. Na taj način izbor državnog službenika nije određen kompetencijama, prethodnim radnim iskustvom ili nekim drugim objektivnim kriterijumom, već isključivo voljom članova komisije, a koji su dalje pod političkom kontrolom ili kontrolom direktora državnog organa u kojoj se kandidat prima.
Agencija za državnu službu, po prijemu kompletne dokumentacije, treba da ocijeni da li je komisija postupila u skladu sa odredbama Pravilnika, a potom i potvrdi listu uspješnih kandidata i sačini prijedlog za zapošljavanje i postavljenje najuspješnijeg. Pravilnikom je predviđeno da direktor državnog organa uprave, na prijedlog Agencije, u roku od 15 dana donosi rješenje o zasnivanju radnog odnosa državnog službenika. Međutim, direktor može, ali i ne mora da donese takvo rješenje u pomenutom roku. Ukoliko to ne učini, javni konkurs se proglašava neuspjelim i raspisuje ponovo.
Iz navedenog se zaključuje da je direktor ipak presudan u proceduri konkursa jer on ne mora da poštuje odluku komisije niti mora da postupi po prijedlogu Agencije i donese rješenje o postavljenju najuspješnijeg kandidata. Takođe, ni najuspješniji kandidat sa liste koju utvrdi Agencija, ni ostali učesnici konkursne procedure, u tom slučaju nemaju pravo da ulože žalbu. Ovakvo rješenje je u suprotnosti sa evropskim standardima kao i proklamovanih načelima javne uprave u BiH i RS. Ukoliko najbolje rangirani sa liste ne bi svojom voljom zaključio ugovor o radu sa državnim organom, sljedeći najbolje rangirani ne bi bio primljen umjesto njega, ukoliko bi direktor navedenog državnog organa tako odlučio, jer ga prosto Zakon ne obavezuje. Ovakvim zakonskim rješenjem se dovodi u pitanje princip jednakosti kandidata, načelo pravičnosti i ustavno pravo građana da imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu. Zbog toga je navedene odredbe Zakona neophodno hitno promijeniti, iako se to teško može očekivati jer bi u tom slučaju političke elite izgubile mogućnost da imenuju poslušne partijske službenike.
Nije rijetkost kod izbora direktora državnih organa da Vlada RS sa liste uspješnih kandidata koju sačini Agencija izabere posljednjeg, sa najlošijim ocjenama, samo kako bi zadovoljila koalicioni dogovor o raspodjeli direktorskih funkcija, što je grubo kršenje Zakona o državnim službenicima, koji ne poznaje političko postavljanje direktora. Ovakvom praksom Vlada RS dodatno obesmišljava postajanje Agencije za državnu upravu ali i osnovne principe javne uprave koja bi trebala biti van domašaja politike.
Jedan od problema, koji je uočen u dosadašnjoj primjeni Zakona o državnim službenicima, jeste i to što pojedinci odmah nakon zaposlenja u državnoj službi postaju rukovodioci organizacionih jedinica, iako nemaju neophodno radno iskustvo u jako složenim upravnim postupcima. Zbog toga je zakonski neophodno jasno odrediti ko i pod kojim uslovima može biti načelnik odjeljenja ili drugi rukovodilac. Posljednjih nekoliko godina, prateći konkursne uslove, uočeno je da su uslovi za zapošljavanje rukovodioca nekog odjeljenja, sektora ili resora blaži i jednostavniji od uslova za prijem državnog službenika koji će biti pod kontrolom tog istog rukovodioca, što je svakako nelogično i upućuje na postojanje političke korupcije.
„Na osnovu analize i analitičke procjene radnih mjesta, uspostaviće se vrijednosni sistem radnih mjesta u republičkim organima uprave, čime će se stvoriti pretpostavke za korektniji platni sistem”, navedeno je u Programu ekonomskih reformi koji je usvojila Vlada RS krajem 2019. godine, kao i Narodna skupštine RS, ali je upitno da li će isto biti implementirano kroz konkretna zakonska rješenja.
Postojeći zakoni ne ostavljaju mogućnost da se plata isplaćuje po učinku i da oni koji zaista rade dobiju veću platu od njihovih kolega sa istom stručnom spremom, a koji rade daleko manje, već je predviđeno da svi državni službenici istog ranga imaju istu platu bez obzira na učinak. Poželjno je izraditi registar zaposlenih državnih službenika, utvrditi i analizirati svako pojedinačno radno mjesto zaposlenih u republičkim organima uprave te omogućiti da se plate isplaćuju po učinku.
Pored plata, Zakon je regulisao i ocjenjivanje državnih službenika, svakih šest mjeseci. Svrha ocjenjivanja je motivisanje službenika i namještenika da unapređuju svoja znanja i vještine te stvaranje preduslova za poboljšanje i unapređenje rada republičke uprave u cjelini. Ocjenjuje se redovno rad zaposlenih u 43 organa državne uprave i upravnih organizacija, a ocjene u teoriji treba da predstavljaju kvalitet rada, samostalnost, stvaralačku sposobnost, efikasnost u radu, vještinu komunikacije i slično. Ocjenjivanje državnih službenika Zakonom je predviđeno kao ključni faktor za napredovanje u državnoj službi. Međutim, u praksi, kada se uzmu ocjene koje šefovi daju svojim podređenima, državni službenici zaposleni u organima uprave u Republici Srpskoj gotovo savršeno i bez greške rade svoj posao, iako se građani sve više žale na njihov rad Ombudsmanu za ljudska prava u BiH, međunarodnim institucijama i medijima i to zbog slabe efikasnosti, sporosti, korumpiranosti i prevelikog političkog uticaja.
Tako npr, prema dostupnom izvještaju koje je objavila Agencija za državnu upravu RS, u 2016. godini niko od oko 5.000 državnih službenika, koji su bili predmet ocjenjivanja, nije dobio negativnu ocjenu za svoj rad. Sa druge strane, čak 98 odsto njih ocijenjeno je sa “ističe se” i “naročito se ističe”, a samo dva odsto dobilo je ocjenu “zadovoljava”. Zanimljivo je i to da skoro niko od zaposlenih državni službenika od 2012. godine, od kada se vode izvještaji, nikada nije dobio dva puta uzastopno negativnu ocjenu, koja, prema zakonskoj regulativi, ujedno znači i otkaz. Sa druge strane, ako državni službenik dva puta uzastopno dobije ocjenu “naročito se ističe“ slijedi mu napredak u službi. Međutim, takvo napredovanje u državnoj službi veoma je rijetko, bar prema informacijama koje saopštava Agencija. U 2016. godini samo su četiri službenika napredovala na navedeni način.
Ovakvo ocjenjivanje rada kritikovano je od strane mnogih međunarodnih institucija, kao što su Evropska komisija, MMF, Svjetska banka itd, te je ocjenjeno kao „forma bez suštine, koja ne ispunjava svoju svrhu“. Građani su prijavljivali službenike za neljubaznost, korumpiranost, nepoštivanje radnog vremena, nestručnost, neefikasnost, slanje od jednog do drugog šaltera te brojne druge stvari koje su im onemogućile da ostvare svoja prava. Ipak, navedene žalbe građana najčešće nisu spriječile rukovodioce da svojim radnicima daju ocjene “ističe se” i “naročito se ističe”.
Zbog navedenih manjkavosti Zakona o državnim službenicima RS, ali i drugih propusta, stručna javnost, međunarodne finansijske institucije, kreditori i drugi, traže da se donose novi zakon koji bi isključio politički uticaj i političku korupciju te doveo do profesionalnosti. Međutim, kako javna uprava predstavlja značajan izvor političke moći političkih elita u RS i BiH, teško je očekivati takav epilog.