Foto: Shutterstock
Infoksikacija nastupa kada informacije kojima smo okruženi, ili ono što mislimo da bismo trebali znati, premašuju našu sposobnost asimilacije.
Ruski neurolog Levon Badalian (1929.-1994.), koji se posebno posvetio dječjoj neurologiji, upozorio je na štetu koju višak informacija izaziva kod neurološkog i cerebralnog razvoja djece, što je uzrok mnogih poremećaja učenja.
Britanski psiholog David Lewis skovao je termin “sindrom informacijskog zamora” (eng. Information Fatigue Syndrome). Ovaj se izraz koristi za označavanje visoke razine stresa onih koji pod svaku cijenu pokušavaju asimilirati obilje informacija koje do njih neprestano dolazi putem televizije, mobitela, novina, knjiga i, prije svega, Interneta. Sindrom informacijskog zamora karakterizira psihološko stanje pretjerane pobuđenosti i anksioznosti kada smo suočeni s golemim mnoštvom informacija. No to istovremeno uzrokuje strah i nesigurnost jer nismo u mogućnosti baratati tom neizmjernom količinom informacija. U mnogim slučajevima dolazi čak do paralize analitičkih sposobnosti, što može dovesti do nepromišljenih odluka i iskrivljenih zaključaka.
Taj novi oblik onečišćenja nazvan je infoksikacija. Infoksikacija nastupa kada informacije kojima smo okruženi, ili ono što mislimo da bismo trebali znati, premašuju našu sposobnost asimilacije.
Iako nemaju svi pristup svim medijima, količina podataka općenito povećala se geometrijskom progresijom u odnosu na ono što smo imali na raspolaganju prije nekoliko godina. No, temeljno pitanje koje si postavljamo pred ovom lavinom jest: je li taj golemi porast podataka učinio da i naše znanje raste na isti način?
Imati više podataka, imati ažurirane informacije, biti trajno uključen na izvor informacija, ne znači nužno da se zna više ili da se ono što se događa bolje razumije.
More podataka koje svakodnevno dobivamo i kojima imamo pristup može biti korisno samo u mjeri u kojoj ih možemo obraditi kao informacije.
Podaci, informacije i inteligencija
Podaci – brojke, količina, događaj – sirovi su materijal informacija. Ono što danas čujemo kao vijest općenito su podaci, “ovo ili ono što se dogodilo”, a pretpostavka je da na prikazanim slikama, fotografijama ili snimkama vidimo stvarnost. Međutim, zaboravljamo da kamera ne može uhvatiti sve, već hvata ono što onaj koji slika želi snimiti ili ono što ostaje nakon uređivanja tih djelomičnih snimaka. Podaci su datumi, mjesta, imena; ono što zapravo imamo nije višak informacija, nego višak podataka.
Važno je razumjeti što se događa, ali to nije dovoljno. Potrebno je razviti kreativnost za rješavanje izazova, steći šire i dublje znanje koje omogućuje predviđanje činjenica te razumjeti značenje stvari.
Informacije omogućuju odgovaranje na pitanja koja objašnjavaju podatke, zašto se dogodilo ovo ili ono, koji je razlog da se brojke povećavaju ili smanjuju. Informacije nužno zahtijevaju razmišljanje. Brzi slijed slika, zvukova i govora može snažno uvjeriti potrošača ili birača, kao što je Vance Packard već upozorio krajem 50-tih, ali ne dopušta refleksiju koja dovodi do razumijevanja razloga događaja. More podataka koje svakodnevno dobivamo i kojima imamo pristup može biti korisno samo u onoj mjeri u kojoj ih možemo obraditi kao informacije. Nije dovoljno biti svjestan da se nešto dogodilo, potrebno je znati zašto se to dogodilo, u kojem okruženju i kontekstu se to dogodilo. Tada ćemo biti obaviješteni; prije toga ćemo samo biti pod snažnim dojmom, pa čak i prezasićeni snažnim dojmovima. Podaci govore što se događa, ali informacije nam pomažu razumjeti zašto se to događa.
Inteligencija je u osnovi sposobnost razlučivanja: znati što je jedno, a što drugo i koja je razlika između to dvoje. Možda se čini jednostavno, ali da bismo stekli znanje, potrebno nam je razlučivanje, da znamo što je točno kako bismo ga razlikovali od onoga što nije. Razlučivanje osigurava načela i kriterije.
Kroz podatke razvijamo misaoni proces. Ali da bi sve informacije bile korisne, potrebno je primijeniti razlučivanje, procijeniti ih vodeći se dobrim kriterijima, usporediti ih s temeljnim načelima kako bismo znali njihovu valjanost. U konačnici, inteligencija je ta koja proizvodi znanje.
Višak podataka pretvara se u jednu vrstu trovanja kada se on ne može probaviti. Da bi se postigla asimilacija, potrebno je o tome razmišljati da bismo razumjeli smjer procesa, a ne se samo usredotočiti na utjecaj podataka.
Važno je razumjeti što se događa, ali to nije dovoljno. Potrebno je razviti kreativnost za rješavanje izazova, steći šire i dublje znanje koje omogućuje predviđanje činjenica te razumjeti značenje stvari. Ukratko, potrebno je imati strateško znanje koje je proizvod inteligencije. Svo to preispitivanje je filozofija.
Baviti se filozofijom znači otkriti filozofa kojeg svi nosimo u sebi, razviti svoje skrivene potencijale, čuditi se životu i svijetu, tražiti mudrost bez da se bude sljedbenikom. Najbolji lijek za izlazak iz zatrovanosti prekomjernim brojem podataka, što nas tjera u snažni stisak manipulacije, zapravo je filozofija na klasičan način.
Najbolji lijek za izlazak iz zatrovanosti prekomjernim brojem podataka, što nas tjera u snažni stisak manipulacije, zapravo je filozofija na klasičan način.
Autor: Leonardo Santelices