 igri QuiVR trljale u području prsa i gonile unatoč njenim povicima da prestane.){kind=link}
Iako je online seksualno nasilje prisutno već godinama, čini se da se načini uznemiravanja žena šire na novu, treću, dimenziju. Spisateljica Jordan Belamire u listopadu je opisala svoje iskustvo virtualnog seksualnog napada. Obeztijeljene ruke suigrača njezin su avatar u streličarskoj VR (virtual reality) igri QuiVR trljale u području prsa i gonile unatoč njenim povicima da prestane.
Developeri QuiVr-a, streličarske igre u pitanju, Aaron Stanton i Jonathan Schenker napisali su članak u kojem su izrazili podršku Belamire, no nisu stali tamo, nego su i osobno preuzeli odgovornost za napad. U nastavku članka predstavili su novu opciju u igri nazvanu power gesture. Ova funkcija omogućava stvaranje zaštitnog mjehura oko igrača koji ostalim igračima onemogućuje približavanje.
Za razliku od developera igre, online zajednica je većinom reagirala nerazumijevanjem i okrivljavanjem žrtve, dobro nam poznatim reakcijama kada se radi o drugim oblicimaseksualnog nasilja. Tako se ispod Belamirinog članka naslovljenog ‘Moje prvo VR pipkanje’ nalaze komentari poput:
„Evo ti savjet. ISKLJUČI JE*ENU IGRU, TI GLUPA KU*KO“ ili „Moram ti reći, nemaš pojma što je seksualni napad ako OVO smatraš seksualnim napadom“.
MIŠLJENJE JE VEĆINE KOMENTATORA KAKO ONO ŠTO SE DOGAĐA U ONLINE SVIJETU NIJE STVARNO, IGRE SLUŽE UPRAVO ZA UDALJAVANJE OD BRIGA STVARNOG ŽIVOTA. NO UPRAVO TAJ MIT TREBAMO RAZBITI. ZLO KOJE NANOSIMO DRUGOJ OSOBI ŠTETNO JE I ITEKAKO STVARNO I U VIRTUALNOM SVIJETU, A IAKO JE BELAMIRE ODABRALA IGRATI SPOMENUTU IGRU, KOJU JE ISTO TAKO MOGLA I UGASITI KAKO BI OD NAPASNIKA POBJEGLA, OVO JE POTPUNO KRIVI NAČIN GLEDANJA NA PROBLEMATIKU.
Igranjem igre ona se nije pretplatila na seksualno zlostavljanje, a to što muškarci ovom problemu ne posvećuju previše razmišljanja, ne znači da se o njemu ne treba govoriti.
„Video igre trebaju biti mjesto mentalnog bijega od ovog svijeta, ovih pravila, pomoću lika koji je dio drugog svijeta“, kaže jedan od komentatora koji ističe da kritike zbog zlostavljanja ometaju njegov eskapizam. „Feministkinje praktički žele da svako pristupanje muškarca ženi na ulici bude zločin, a sada isto žele učiniti i u virtualnom svijetu.“, kaže drugi.
Ne razmišljaju naravno da je bijeg od ovog svijeta za žene može značiti i bijeg od uličnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, s kojima se sada suočavaju u virtualnoj stvarnosti, jednako kao što su se do sada suočavale s neugodnim verbalnim i vizualnim porukama.
SUČELJE IGRE NE ČINI NASILNO PONAŠANJE MANJE NASILNIČKIM. UVREDE SU I DALJE UVREDE, A NEŽELJENI SEKSUALNI NAPADI SU I DALJE NEŽELJENI I NEDOPUSTIVI.
Cilj VR-a je stvoriti stvarni svijet, stoga nas ne bi trebalo iznenaditi ako simulirano seksualno napastovanje djeluje stvarnim i izaziva neugodu. Podrška stoga Stantonu i Schenkeru na opciji power gesture. Belamire je njome oduševljena, a developeri se nadaju da će ovu mogućnost u svoje ige uvrstiti i drugi.
Luka Gudek VoxFeminae