Velika Britanija najavila je gradnju četiri metra visokog zida u Calaisu i time postavila još jednu ciglu u fortifikacijskom zidu koji danas, više nego ikad prije, razdvaja svijet.
Svijet je danas, ako je vjerovati detaljnoj interaktivnoj karti koju je početkom godine objavio The Economist, mnogo utvrđenije mjesto negoli je to bio u doba Hladnog rata. Politika detanta možda je stvorila ono što u sjećanju prizivamo kao Željezna zavjesa no, koliko god da njena ograničenja bila stvarna, imala svoje političke, društvene i egzistencijalne reprkusije, većina njezine granice, u usporedbi s današnjim zidovima, bila je tek imaginarna.
Od pada Berlinskog zida, piše The Economist, više od 40 zemalja svijeta podiglo je zidove i ograde prema više od 60 svojih susjeda. Od toga je 30 barijera uspostavljeno nakon terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku, čak 15 u protekle dvije godine.
Mađarska je već svoju žičanu ogradu dignula i kontinuirano ju utvrđuje na granici s Rumunjskom, Srbijom i Hrvatskom, Grčka ima svoju granicu prema Turskoj, Turska gradi jednaku takvu prema Siriji, Ukrajina se ograđuje prema Rusiji i, dok su Litva, Latvija i Estonija najavile su gradnju barijere prema Rusiji, Švedska se već dijelom ogradila od Danske, a Velika Britanija upravo najavljuje nadogradnju već postojeće žice u zid u Calaisu.
U Africi žice i zidovi razdvajaju Maroko od Alžira i Zapadne Sahare, Alžir od Libije i Maroka, Tunis od Libije, Keniju od Somalije, Južnu Afriku od Mozambika i Zimbabvea te Bocvanu od Zimbabvea. Na Bliskom je Istoku najveća koncentracija prepreka na granicama Saudijske Arabije, koja se s pet strana ogradila od susjeda, a Izrael će se dovršetkom granice prema Jordanu također u potpunosti ograditi. Situacija nije bitno drugačija niti u Aziji, niti u Južnoj Americi, gdje Brazil, uz već postojeće fizičke prepreka prema Paragvaju i Boliviji, od 2013. godine gradi “virtualni zid” kojime patroliraju sateliti i dronovi. SAD od 2006. godine prema Meksiku gradi fortifikacijsku žicu s promatračnicama i stražarima, no, ako se obistine obećanja Donalda Trumpa, kandidata Republikanske stranke za predsjednika SAD-a, tu bi mogao biti izgrađen i zid koji će, kao dio istog suludog diskursa, platiti sami Meksikanci.
Žice, zidovi i ograde nemaju reperkusije samo ljude i njihove živote, već i na ekosustav u cjelini; na životinje, posebice na kretanje divljih životinja, od velikih biljoždera poput jelena, do velikih mesoždera poput medvjeda, vukova i leoparda. Gotovo 30 tisuća kilometara žilet-žice priječi migracije samo na geografskom području Euroazije i reperkusije tog besmislenog fortifikacijskog poduhvata mogu biti samo patnja, razaranje i, naposljetku, smrt.
Ako u to uopće postoji bilo kakva sumnja, ožiljci Željezne zavjese i dan-danas imaju svoje nezbrisive tragove na licu Zemlje i ljudi i društva u cjelini, a zidovi – umjesto da ih rušimo kao atavizme neke već odavno usvojene prošlosti – očito niču kao da budućnosti uopće nemamo.
Piše: Vatroslav Miloš, kulturpunkt