2% su bile maloljetnice, 7% su bile otete i silovane ili se prijetilo njihovim obiteljima, 4% je vlastita obitelj prodala kriminalcima koji se bave prostitucijom. Prema podacima UN-a iz 2010. oko 140.000 žena sudjeluje u lancu prostitucije u Europi, a trećina ih je podrijetlom iz balkanskih država.
Zloupotrebljene za seksualne usluge, odbačene od svojih obitelji i iznevjerene od države, Albanke koju su bile žrtve lanca prostitucije suočavaju se s teškom borbom kako bi izgradile svoj novi život.
Tisuće žena godišnje prebačeno je iz Albanije u zemlje zapadne Europe kako bi radile kao seksualne radnice dobro organiziranih kriminalnih organizacija. Prema policijskom izvješću BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network) iz 2007. godine, između 1992. i 2005. godine 5,162 žena i djevojaka bilo je iskorišteno u seksualne svrhe.
2% su bile maloljetnice, 7% su bile otete i silovane ili se prijetilo njihovim obiteljima, 4% je vlastita obitelj prodala kriminalcima koji se bave prostitucijom. Prema podacima UN-a iz 2010. oko 140.000 žena sudjeluje u lancu prostitucije u Europi, a trećina ih je podrijetlom iz balkanskih država.
Primjeri žena i statistike prikazuju samo mali dio priče, broj žrtava u stvarnosti je puno veći.
Napori da se trgovina ljudima zaustavi, nailaze na mnoge zapreke. Potrebne su zahtjevne internacionale istrage. Suradnju ponajprije otežava visok stupanj korupcije u albanskom pravnom sustavu: kriminalci vrlo jednostavno potkupljuju već dovoljno korumpirani pravni sustav. O tome najbolje svjedoči slučaj Arbena Ndoka, albanskog političara koji je bio optužen za niz zločina povezanih s prostitucijom. Nakon što je ustanovljeno da je 1990. u Italiji bio optužen za otmice i prostituciju, opovrgnuo je optužbe i zadržao svoju političku poziciju, a konačno je odlučio odstupiti tek u rujnu 2015.
U SPOMENUTOM BIRN-OVOM IZVJEŠĆU IZ 2007. GODINE STOJI DA JE ALBANSKA POLICIJA IDENTIFICIRALA VIŠE OD 2000 LJUDI OSUMNJIČENIH, ALI NJIH SAMO 23% JE BILO OSUĐENO ZA POČINJENE ZLOČINE. 2013. BILE SU UVEDENE STROŽE KAZNE ZATVORE (OD 10-15 GODINA ZATVORA), NO BROJ OPTUŽENIH I DALJE JE BIO PREMALEN, A MNOGI SU ZATVOR IZBJEGLI ŽALBOM. PREMA PODACIMA STATE DEPARTMENTA, U ALBANIJI JE 2014. GODINE ZA TRAFFICKING OSUĐENO SVEGA DEVET POČINITELJA, A PRETHODNE GODINE TRI.
Dolores Musabelliu, tužiteljica iz Tužilaštva za teška krivična djela, kaže da se optužnice za trgovinu ljudima i prisiljavanje na prostituciju teško dokazuju pred sudom.
"Mnogi postupci se završavaju oslobađajućim presudama jer tužioci zasnivaju optužnice samo na svjedočenjima žrtava. Žrtve često odluče povući tužbu jer se boje osvete od strane zlostavljača", kaže ona.
Albanska vlada je 2014. imenovala je Belgiju jednom od glavnih destinacija u Zapadnoj Europi u trgovini žena. U Bruxelles,u nedaleko od centralnog trga Grand Place gdje milijuni turista prolaze svaki dan, žene čekaju svoje klijente nudeći seksualne usluge za manje od 50 eura.
Didier Dochain, zamjenik direktora policije u odjelu za sprečavanje trgovine ljudima, izjavio je za BIRN da se njihove glavne akcije fokusiraju na zaplijenu ilegalne imovine i profita stranaca koji su osumnjičeni za trgovinu. U većini slučajeva taj novac nije pronađen radi neregistrirane transakcije u zemlje porijekla i već spomenute korumpiranosti albanskog pravnog sustava.
U Albaniji žrtve lanca su najčešće smještene u rehabilitacijske centre ili skloništa. Neke neprofitne organizacije u Tirani, Elbasanu i Vloru održavaju edukacijske tečajeve kako bi pomogle ženama pronaći posao. One primaju minimalnu novčanu pomoć od države, a posao teško pronalaze jer ih poslodavci u pravilu odbijaju zaposliti nakon što saznaju njihov potpuni profil.
One koje jesu zaposlene, rade nisko plaćene poslove, najčešće kao pomoćne radnice ili čistačice. Mnoge žrtve lanca prostitucije nikada se ni ne vrate u svoja mjesta podrijetla radi vlastitog poniženja. Diana Kaso, izvršna direktorica centra Another Vision u Elbasanu tvrdi da 80% žena koje prolaze kroz program rehabilitacije pokušavaju sagraditi život izvan svojeg rodnog mjesta.
U IZVJEŠTAJU STATE DEPARTMENTA O TRAFFICKINGU ZA 2015. GODINU ISTIČE SE DA PSIHOLOŠKA I MEDICINSKA PODRŠKA KOJA SE U PRIHVATILIŠTU PRUŽA U CILJU REINTEGRACIJE, NIJE ADEKVATNA I DA DRŽAVA NE IZDVAJA DOVOLJNO SREDSTAVA ZA TE SVRHE – MADA JE ZA TO MOGLA UPOTRIJEBITI SPECIJALNI FOND ZA PREVENCIJU KRIMINALA U KOJEM SE NALAZI BAR 25 MILIJUNA LEKA (OKO 180.000 EURA).
Odbačene od svojih obitelji i stigmatizirane od društva, u nemogućnosti da pronađu bolji put i stabilnost, mnoge žene vraćaju se seksualnom radu kao jedinom obliku zarade.
Lanac prostitucije u zapadnim zemljama je razgranat i kompliciran i neće ga se razriješiti dok vlasti svih država ne uspostave funkcionalnu suradnju. Euobserver, Novi List
Prevela i prilagodila: Karla Juničić
