Foto: Elon Musk i astronauti NASA-e, Airman Magazine @ Flickr
Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa.
Elon Musk prošlog je mjeseca službeno postao najbogatiji čovjek na svijetu. Iako to zvuči kao zaplet drugorazrednog filma o Jamesu Bondu, on je trenutno i najmoćniji svemirski tajkun na planeti.
Naime, tako kaže nova analiza, prema kojoj glavni direktor firme SpaceX trenutno kontrolira više od 27 posto svih aktivnih satelita koji se trenutno nalaze u Zemljinoj orbiti – njih otprilike tisuću, od sveukupno 3500. Muskov udjel gotovo će sigurno porasti u nadolazećim godinama; fizičar Alastair Isaacs procjenjuje da bi udio mogao porasti na 50 posto već 2022. godine, temeljeći to na broju lansiranja trenutno povezanih uz SpaceX. Najveći dio ovih lansiranja povezani su sa Starlinkom – inicijativom za koju kompanija tvrdi da će ove godine rezultirati „gotovo globalnom“ pokrivenošću internetom visoke brzine.
Uzimajući u obzir Muskovu dobro poznatu sklonost apsurdnoj i često susramnoj samopromociji, ovu tvrdnju vjerojatno treba uzeti sa zrnom soli. U konačnici, ovaj je milijarder samo prije nekoliko godina na tehnološkoj konferenciji samouvjereno razlagao kako će započeti slati rakete na Mars 2018. godine, te da će kroz jednog desetljeća biti u stanju poduzeti kolonizacijske napore. Iako su to puke besmislice, kao što to često znaju biti, Muskovo tehnoutopijsko podizanje prašine pridalo mu je imidž koji više odgovara prometejskom stvoritelju negoli najobičnijem kapitalistu – u većoj mjeri avangardi međuzvjezdane budućnosti čovječanstva negoli aktualnom telekomunikacijskom monopolistu.
Neovisno o tome hoće li SpaceX u konačnici uspjeti poslati ljude na Mars, već i letimičan pogled na Muskovu viziju putovanja u svemir predstavlja upozorenje na opasnosti dopuštanja milijarderima da prošire svoj utjecaj onkraj atmosfere. Kompanija je prošle godine objavila ažurirane uvjete poslovanja svojeg projekta Starlink, najavljujući kako na Crvenom planetu neće priznavati međunarodno pravo. Umjesto toga, Musk ima viziju vanzemaljskog randijanizma u kojem „samoupravljački principi“ (odnosno, oni principi koje je odredila kompanija) sačinjavaju temeljna pravila. Iako je njegov proklamirani nacrt kolonizacije Marsa udžbenički primjer očiglednih besmislica (uključujući, između ostalog, i prilično apsurdne matematičke izračune), trebali bismo ga u svakom pogledu uzeti kao autentični iskaz Muskovih namjera. Ako nas na vanzemaljskim kolonijama uistinu čeka novi život, budući svemirski monopolisti odlučni su u tome da ga oblikuju sami, oslobođeni ograničenja. Imamo li u vidu na koji način kompanije poput Tesle već postupaju prema svojim radnicima_ama, nije teško zamisliti kako bi to moglo izgledati.
Dapače, sam je Musk manje-više eksplicitno artikulirao svoju viziju koja odgovara nekoj vrsti svemirskog feudalizma, odgovarajući na pitanja preko Twittera prošlog ljeta. Kao što je u to vrijeme napomenuo Tom McKay iz Gizmoda, čak se i u idealiziranoj marsovskoj budućnosti, predstavljenoj u milijarderovoj PR kampanji preko društvenih medija, zamišlja da će hipotetski međuzvjezdani putnici_e po dolasku postati zaposlenici_ce SpaceX-a:
Usput rečeno, svi koji se požele pridružiti avanturi morat će za to platiti, unatoč činjenici da će Mars po svoj prilici biti radna stanica SpaceX-a.
Ne možete si to priuštiti? Podignite kredit i otplatite ga radeći za SpaceX dok ste tamo, što definitivno nije dužničko ropstvo zbog… Marsa? Zbog toga što se odvija na Marsu. Izgleda da je takva logika na djelu.
Musk je, barem zasad, tek obični, neumjereno bogati korporativni oligarh čija aktivnost na društvenim mrežama izaziva jedinstven osjećaj susramlja. Međutim, čak i ako se njegova vizija postajanja marsijanskim bogo-carem nikada ne ostvari, ovaj je milijarder već na dobrom putu da u narednim desetljećima preuzme kontrolu nad vitalnim dijelom globalne infrastrukture. Jednako kao što su pljačkaški tajkuni Pozlaćenog doba monopolizirali željeznice, proizvodnju čelika, naftu i druge robe, oni iz 21. stoljeća danas uglavnom posjeduju internet, digitalni javni trg, i drugu krucijalnu arhitekturu modernog društvenog, kulturnog i ekonomskog života.
Najbogatiji čovjek na svijetu trenutno kontrolira gotovo 30 posto svjetskih satelita: Kakva je mogućnost da nešto krene po zlu? U budućnosti će možda biti nužno onemogućiti najbogatijim ljudima na planetu da šire svoju moć u solarni sustav. Zasad je već odavno prošlo vrijeme kada smo trebali maknuti njihov stisak nad infrastrukturom svakodnevnog života. Svemir onkraj Zemljine atmosfere treba zaštititi od Elona Muska.
Autor: Luke Savage, Jacobin
S engleskog preveo Martin Beroš
