Ovdašnji politički lideri kao tobožnji zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa i tokom izborne kampanju pričali su o svijetloj budućnosti. Niko od njih nije spomenuo radnike koje je njihova politika ostavila bez posla, dovela do gladi i uništila im najbolje godina života.
FOTO: zurnal.info
Piše: A.G.
Netom prije prošlih lokalnih izbora u Zenici je boravila delegacija švedskih socijaldemokrata. Domaćine su zamolili da im predoče strukturu kandidata na izbornim listama. Pitali su kako to da u radničkoj Zenici na listama nema radnika ? Smislen odgovor nisu dobili. Niko im nije rekao da radničku klasu sada izborna mašinerija tretira kao nevažnu skupinu za pridobijanje glasova. Oni su upravo zbog lažnih obećanja prethodnih godina postali onaj dio biračkog spiska koji ne izlazi na izbore, razočaran u sve stranke.
Žurnal je tokom septembra objavio seriju priča o bh gradovima, koje smo predstavili kroz priče radnika uništenih firmi u Varešu, Ljubuškom, Sokocu, Novom Travniku, Čapljini, Zavidovićima, Dubici. Suštinske razlike nema u njihovim iskazima. Duga i preduga je lista firmi koje su doživjele istu sudbinu, sve uz blagoslov političke oligarhije. Tokom privatizacijske pljačke nastala je socijalno neosjetljiva ekonomsko-politička kasta, nedodirljiva iza prozora raskošnih zgrada koje su im napravili ti isti radnici istjerani na ulicu da traže pravdu u zemlji nepravde. Podsjećamo na tiho ubijanje još nekih firmi.
LIVNO: Tvornice stolnog rublja Perla, šumarije Cincar, Livno busa, Kožare, Unimaksa, Robnih kuća Livno više nema. Nema ni Livtexa. Zatvoren je 2009. Prije toga je milione vrijedna oprema pokradena. Nekretnine su rasprodane za bagatelnu cijenu. Radnici nisu dobili zaostale plaće i doprinose, kao ni kolege iz „Li transa“. Firma koja je imala desetine kamiona, nakon dva stečaja i nezakonite prodaje imovine nestala je kao i nada radnika da će dobiti zarađeno.
SANSKI MOST: Drvna industrija Sana zapošljavala je gotovo 1400 radnika. Ni njihovo doslovno umiranje jer nisu imali zdravstvenu zaštitu nije umanjilo besčutnost nadležnih iz Unsko-sanskog kantona i pravosuđa koji su propustili da spriječe pljačku u privatizaciji Sane. Strojevi su ukradeni, sve što se moglo prodati kao staro željezo je prodano, stečaj je bio samo drugo ime za početak jagme za desetinama hektara zemljišta ove firme.
BILEĆA: Industrijsko groblje najbolji je naziv za jednu od najopremljenijih kovnica u bivšoj Jugoslaviji , onoj u Bileći. Nakon privatizacije, te prodaje većinskog paketa akcija brzo je uslijedio stečaj. Ono što je preostalo od nekada 900 radnika završilo je na birou. U toku je rasprodaja preostale imovine.
STOLAC: Tvornica građevinske armature Stolac zapošljavala je do rata 800 ljudi. Čudesni putevi privatizacije doveli su je do brojke od 40 zaposlenih, koji su u konačnici otpušteni,a firma zatvorena. Prethodno su pojedini pogoni zatvarani, a potom rukodioci otvarali privatne firme sa istim proizvodima. Firmu koja je mogla imati posla, uništila je politička, čitaj nacionalna netrpeljivost, koja inače guši svaki privredni razvoj u Stocu.
BANJALUKA: Nedavno je počelo suđenje Jovanu Kneževiću,bivšem inženjeru banjalučkog FAM “Jelšingrada”. Optužen je za klevetu jer je u ime više od 400 radnika glasno govorio o opljačkanoj firmi. Svi su ostali bez posla, ne dočekavši da im isplate barem dio od 8 miliona KM koliko im je firma ostala dužna za plate i doprinose. Dugogodišnja nebriga vlasti i loše upravljanje fabrikom uništili su i ovog banjalučkog privrednog giganta.
SARAJEVO: Više od 600 radnika zapošljavala je sarajevska fabrika slatkiša Zora. Dobro je radila i prvih poratnih godina. Tada slijedi privatizacija, a pod imenom Sarabon i početak njenog kraja. U firmi je bilo više posla za tužilaštvo i policiju nego za radnike. Požar u upravnoj zgradi, stalna zainteresovanost osoba iz krim miljea za firmu, mešetarenje domaćih i stranih tajkuna, uz katastrofalne poteze kantonalne vlasti, rezultirali su da je želja radnika za obnovom proizvodne linije čokoladnog carstva bila tek pusti san.
TUZLA: Oko 230 radnika tuzlanske Tvornice transportnih uređaja (TTU) je nakon stečaj prošle godine završilo na birou za zapošljavanje. Nakon neispunjenih obećanja vlasti, nedavno je dio radnika započeo štrajk glađu. Firmu je uništila kriminalna privatizacija te sama kantonalna Vlada koje je unutar TTU-a formirala privatnu firmu preko koje je TTU godinama nezakonito poslovala. Federalni premijer Fadil Novalić je radnicima poručio da ako već 15 godina nisu dobili platu, neka sačekaju još mjesec-dva. Obećanje je dato tri dana uoči izbora….
Predizbornih, izbornih i postizbornih obećanja naslušali su se hiljade radnika u svim dijelovima BiH. Svaka uništena firma posebna je priča, kao što i svaki prevareni radnik i članovi njihovih porodica imaju svoju priču o uništenim godinama života.
A mnogo je tih firmi na listi, premnogo, počevši od dijelova velikih sistema poput Unisa, Šipada, Željezare Zenica, mostarskog Sokola. Slijede GP Bosna Sarajevo, Agrokomerc velika Kladuša, Komrad Zenica, Fruktona Banja Luka, Borac Travnik, Brotnjo-promet, Frigos Čelić, Špedicija Bugojno, Omar Kneževo, Vatrostalna Busovača, Rudstroj Kakanj, KTK Visoko, Granit Jablanica, Fabrika duvana Mostar, Rudi Čajavec Banjaluka, Žitopromet Mostar, Autorad Trebinje, Polihem Tuzla, Šećerana Bijeljina, Bretex Breza, Žitoprerada Bihać, Fruktona Banjaluka, Hidrogradnja Sarajevo, Alpos Prnjavor, Rudar Konjic, Vitezit Vitez, Trudbenik Doboj, Sarajevo tekstil, Polietilenka Bihać, Borja Teslić, Metalno Zenica, Fabrika tekstila Mladost Mrkonjić Grad, Magros Sarajevo, Livnica čelika Tuzla, zatim….nastavi listu…