Radnici Aluminija bi trebalo da još jednom povjeruju čelništvu HDZ-a kako će njihovi zahtjevi za socijalno zbrinjavanje biti realizovani. Pitanja koja su im postavljali na sastancima Kriznog vijeća ukazuju da je jedini cilj izbjeći nove ulične proteste
„Pružena su usmena jamstva kako će svim zaposlenicima Aluminija Vlada FBiH uvezati radni staž, o čemu će Vlada donijeti odluku u najkraćemu mogućem roku“, jedan je od zaključaka posljednje sjednice Kriznoga vijeća Aluminija.
Sastanku su prema saopštenju iz Aluminija prisustvovali članovi Uprave, Nadzornoga odbora, predstavnika radnika, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, federalna ministrica finansija Jelka Milićević te u svojstvu promatrača članovi Predsjedništva i Skupštine Nezavisnoga sindikata zaposlenika Aluminija.
Izdvojimo nekoliko stavki iz ovog saopštenja, prije svega „usmeno jamstvo“, koje je samim tim potpuno neobavezujuće. Odluku o tome treba donijeti Vlada Federacije, čime je prebačena loptica odgvornosti sa čelništva HDZ-a BiH koje je decenijama upravljalo fabrikom.
Prema više izvora Žurnala koji su prisustvovali sastanku, koliko vjeruje u „usmeno jamstvo“ najbolje je ilustrovala ministrica finansija Jelka Miličević, koja na zahtjeve za uplatu nedostajućeg staža od posljednjih 18 mjeseci reaguje pitanjem:
„Pa dobro ljudi, šta vam i znači taj neuplaćeni staž ako će ljudi ići za Njemačku”?
To je to. Dragan Čović i družiina bi najsretniji bili kada bi radnici Aluminija listom otišli u Njemačku i druge zapadnoevropske zemlje i tako ih oslobodili njihovih muka po Aluminiju.
Naravno, nisu naveli da u Federaciji na uvezivanje staža zbog pljačkaške privatizacije, one sa SDA i Strankom za BiH u pozadini čeka još gotovo 80 hiljada radnika, za što treba obezbijediti ciglih milijardu maraka!
Druga značajka koja se može iščitati iz saopštenja jeste da sjednici Kriznog vijeća prisustvuju i predstavnici radnika i predstavnici Nezavisnoga sindikata zaposlenika Aluminija. Ukazuje to na podijeljenost radnika i njihovih dojučerašnjih tribuna, koja je ne samo egzistencijalne nego i političke prirode.
Kao da ništa nisu naučili od svojih sapatnika prethodnih godina iz drugih dijelova Federacije, koji su zahvaljujući dijelom i šutnji sindikata završili na biroima, umirući prije nego dočekaju makar minimalnu penziju.
Očekivati sada da će Dragan Čović političkim (i drugim) ucjenama izdejstvovati da Novalićeva vlada pokaže empatiju spram radničke sudbine iluzija je bez premca.
„Ono što prihvati Vlada Federacije BiH bit će onda transparentno predstavljeno javnosti“, poručio je nakon sastanka Čović,
Potpisnik ovih redova prisustvovao je prije dvadesetak godina, u vrijeme kada su one bile otvorene za medije, sjednici SDA-HDZ Vlade Federacije. Premijer bješe Edhem Bičakčić, a ministar finansija Dragan Čović. Raspravljalo se i o ekonomiji i o gospodarstvu.
„Daj ti meni Hidroelektranu Mostar, ja ću tebi prepustiti svu Hrvatsku poštu i telekomunikacije,“ predložio je Bičakčić Čović, na što se ovaj samo nasmijao.
Ti meni, ja tebi. Oni su SDA i HDZ. Ti profitiraj na telekomunikacijama, ja ću na struji. Tako je prije dvadesetak godina počeo „i ekonomski i gospodarstveni“ oporavak Federacije pod SDA-HDZ paskom. Epilog je vidljiv, od Aluminija, preko Sokola, do Energoinvesta, Krivaje, Hidrogradnje, Polihema, Šipada, Borca…nastavite niz…