Foto: Lupiga.com
Naravno ovo nije neka velika novost ako znamo koliko Republika Srpska vodi računa o integraciji ratnih zločinaca u društvo.
Autor: Srđan Puhalo
Tekst ćemo početi jednim pitanjem…
Po vašem mišljenju, koja osoba bi bila najadekvatnija za mjesto predsjednika Streljačkog saveza Republike Srpske?
Ponuđeni odgovori su:
– Potpukovnik Vojske Republike Srpske Vujadin Popovića osuđen za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
– Načelnik Odjeljenja za operativno‐nastavne poslove Glavnog štaba VRS‐a Radivoje Miletić osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
– Potpukovnik Vinko Pandurević osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
– Ljubomir Borovčanin osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
Znam, sad će svaki pošteni autošovinista reći ni jedan od njih, ali realnost je drugačija. Prihvatimo li realnost onda je izbor više nego težak, u pitanju su nijanse.
Svaki od kandidata ima iskustvo iz streljanja u i oko Srebrenice, međunarodno su „priznati“ i poznati, dokazane srpske patriote, manje ili više osveštani od strane Srpske pravoslavne crkve, a samim tim i ugledni članovi našeg društva.
Opet, treba izabrati najboljeg jer se radi o olimpijskom sportu, to su naši ambasadori u svijetu, jer će upravo oni biti uzori mladim strelcima Republike Srpske. Ako kao kriterijum uzmemo veličinu zločina, onda je najbolji kandidat potpukovnik Popović, ali on otpada jer je na doživotnoj robiji, a samim tim nema mogućnost da prisustvuje sjednicama Streljačkog saveza i vodi ga na pravi način.
Radivoje Miletić je u Finskoj na izdržavanju kazne i možemo ga očekivati u Republici Srpskoj za jedno četiri do pet godina, kada odsluži dvije trećine kazne.
Vinko Pandurević ima mjesto prebivališta u Srbiji i teško je vjerovati da bi ovaj Savez uspješno vodio na daljinu.
Preostaje nam samo Ljubomir Borovčanin, koji je odslužio dvije trećine kazne od 17 izrečenih mu godina zatvora, nije se pokajao, živi u Bijeljini, iskusni je policajac, general-major, magistar bezbjedonosnih nauka, a nije mrzak ni Miloradu Dodiku.
Kao što vidimo pravi čovjek na pravom mjestu.
Naravno ovo nije neka velika novost ako znamo koliko Republika Srpska vodi računa o integraciji ratnih zločinaca u društvo. Tako je onomad Simo Zarić, osuđen na šest godina zatvora zbog progona počinjenog okrutnim i nehumanim postupcima, uključujući premlaćivanje i mučenje nesrpskog stanovništva od 1991. do 1993. godine u Šamcu, bio zamjenik načelnika tog grada.
Ostaje otvoreno pitanje da li će neki zatvorski tabadžija iz Omarske, Keraterma ili Trnopolja u narednom periodu da zauzme vodeću poziciju u Bokserskom savezu Republike Srpske, a neki čuvar sa Manjače – Karate saveza.
Ne smijem ni da pomislim ko bi mogao biti izabran za direktora groblja u Bratuncu ili Srebrenici.