Ognjen Ranisavić, student treće godine socijalnog rada, dao je par svojih primjera, šta je to što najviše smeta osobama sa invaliditetom.
Autor: BB Portal
Situacija br. 1: Prije svega, kao neki master primjer nerviranja osoba sa invaliditetom, jeste to što su ljudi naučeni da se uvijek baziraju na „nedostatke“, na negativne aspekte invaliditeta, pa iz tog obrasca razmišljanja nastaje diskriminacija, sažaljenje, povlađivanje i ostala ponašanja koja odvajaju i razdvajaju. Uzmimo mene na primer. Ok, noge mi nisu funkcionalne kako bi obično trebale biti, ali su ruke dovoljno jake da u većini slučajeva mogu nadomjestiti taj nedostatak. Tako ja mogu da vozim kolica tri puta više nego što običan čovjek može da prepješači u jednom danu, da odvrnem teglu koju niko ne može, da odvrnem ili polomim šaraf koji je za'rđao, da iscijepam pet metara drva za dva dana, da zamjenim točak na autu kad mi izduva negdje na Manjači, a nikog nema da pripomogne i mnogo drugih stvari koje ljudi sa „zdravitetom“ ne mogu da zamisle da neko u kolicima može učiniti. Da ne govorim o mogućnostima glave da izmisli razna riješenja koja su daleko od današnjih, konvencionalnih, zahvaljujući toj razlici kako ja gledam na svijet zbog toga što kotrljam kroz život.
Situacija br. 2: Šetnja gradom i vozim se iza nekih ljudi koji isto šetaju kao ja, istom brzinom i tempom, čim me primjete momentalno se regrupišu, sklanjaju se u stranu da ja mogu proći, to je lijep gest ali je istovremeno i naporan jer me indirektno primoravaju da ubrzam pa onda da im se zahvalim i budem isto tako ljubazan prema njima. Nekad mi se baš ide tako polako i ne bude mi se ljubazan, a naročito mi se ide polako ako ispred mene šetaju djevojke. Hahahaha! Šalim se, naravno. Postoji mnogo razloga zašto bih ostao iza i jednostavno to treba poštovati, jer ako žurim i trebam prostor za prolaz sam ću to reći.
Situacija br. 3: Redovi u bankama, prodavnicama, fakultetu… Imam princip da nikad i nigdje ne idem preko reda, pogotovo ako je to povezano sa tim što sam u kolicima, ne volim to da me puštaju samo zato što sjedim. Ali, ne lezi vraže, u tim redovima se uvijek nađe neko „human“ i „pametan“ ko će insistirati da prođem naprijed, iako ispred nas čekaju i stari ljudi i ljudi kojima čekanje, realno, mnogo teže pada nego meni. Meni je udobno, ja sjedim što je rijedak luksuz ako si u nekom redu. Procijenite sami kome je lakše i koga treba pustiti preko reda.
Situacija br. 4: Pretjerivanje sa ljubaznošću i pažljivošću kada me upoznaju, prvi put kad se sureću sa mnom. Ono kao, njemu je teško pa moram paziti da mu još ne otežam. Ne! Ne pomažeš tako, čak šta više, mnogo je vjerovatnije da odmažeš. Ako mi želiš dobro gurni me u vatru. (autor citata: Ognjen Ranisavić, i da, citat je besplatan za korištenje )
Situacija br. 5: Može se nazvati heroj ili jadnik. Kada si osoba sa invaliditetom i prihvatiš da sam sebe sažaljevaš onda postaješ ono što svi očekuju, jadnik, neko koga treba pomagati i držati kao malo vode na dlanu, onaj kome je teško i ostale gluposti koje ljudi misle i rade. Druga situacija je uloga heroja koju dobijaš zato što si prihvatio sebe i svoje stanje, što živiš život normalan i dostojan svakog prosječnog čovjeka, što učiš, putuješ, družiš se, piješ, praviš gluposti i smiješ se, sve što bi svako normalan radio i trebao da radi, i tada si neko ko ima nadljudske moći. Obje situacije nerviraju i pogrešne su. Prva, uloga jadnika, je upadljivo pogrešna, jer te ljudi ne ohrabruju da preostale kapaciteta koje uvjek imaš iskoristiš za lično dobro i da ti nedostaci postanu tvoje najveće vrijednosti, a druga, uloga heroja, je opet teška na svoj način, jer ,jelte, ti si prejak i heroj zato što i pored toga što si osoba sa invaliditeom, živiš život punim plućima iako bi trebao plakati i biti depresivan i zatvoren, što je opet diskriminacija samo u pozitivnom svjetlu. Tu postoji jedno riješenje, a to je najbolje rekao Mika Antić: „ O meni najljepše brinu oni koji me ostave na miru“. Ja bih samo malo modifikovao, oni koji moj invaliditet ostave na miru i fokus prebace na mene, na ličnost, a ne na noge, kolica i nedostatke.
Nadamo da ćete nakon ovog članka promjeniti neke stvari koje ponekad smetaju osobama sa invaliditetom.