Čini se da je novija povijest čovječanstva usmjerena na doživljaj slobode kao jedne od najvećih vrijednosti u životu. Kao rezultat toga, svatko od nas vodi svoju bitku da osvoji tu cijenjenu nagradu.
Sloboda koja je jednostavno slobodna, bez pravila, koja je prazna od sadržaja i svrhe, slijedi primjer škrtca koji očajnički skuplja bogatstvo dok istovremeno živi u siromaštvu.
Svi žele biti slobodni, ali izgleda da ne misle svi da se dar slobode treba koristiti.
Predstava koja nam se danas prikazuje slična je zlatnoj groznici iz nekih drugih vremena, s jednom značajnom razlikom: bojim se da su oni koji su tražili zlato znali zašto ga traže i smislili su tisuće načina kako će iskoristiti taj metal žudnje ako ga nađu. Danas, s druge strane, gotovo nitko od nas ne zna zašto želi slobodu; najčešće kažemo zbog toga da možemo “raditi što nas je volja”. Međutim, sloboda koja je jednostavno slobodna, bez pravila, koja je prazna od sadržaja i svrhe, slijedi primjer škrtca koji očajnički skuplja bogatstvo dok istovremeno živi u siromaštvu. Nijedan škrtac nije sposoban objasniti zašto ni za koga skuplja svoje bogatstvo; jednostavno ga je preuzela želja za posjedovanjem.
Danas imamo sljedeći problem: svi želimo slobodu, svi zahtijevamo slobodu za sebe i za druge, ali nitko se ne usuđuje koristiti je, a kamoli dopustiti drugima da je koriste. Nitko se ne usuđuje obvezati slobodnom odlukom koja će biti trajna i stabilna; nitko ne želi riskirati svoju hvaljenu slobodu za nešto ili nekoga. Sloboda je vrijednost koja se rijetko koristi, a obično se izražava tek povicima i protestima, iako može završiti nasiljem prema onima koji drugačije razmišljaju o tome što znači biti slobodan i što se podrazumijeva pod slobodnim izražavanjem volje.
Plemeniti ideali, dostojanstven način života, uzvišeni osjećaji, vjera u Boga i sudbinu ljudi, ne čini se da su ciljevi koji se vezuju uz slobodu.
Danas se vjeruje da je najslobodnija osoba upravo ona kojoj nedostaju sve navedene vrijednosti; smatra se da vjernost osjećajima ili ideji ograničava čovjekovu slobodu. Na ovaj način, sloboda je ograničena na ravnodušno traženje određenih elemenata koji će nam pomoći da živimo ugodan život, ali bez ikakvih obaveza; sve u svemu, da se možemo slobodno mijenjati, ali ne ulazeći u bilo kakav rizik koji donose same promjene ili upitni trenuci stabilnosti.
Nitko se ne usuđuje obvezati slobodnom odlukom koja će biti trajna i stabilna; nitko ne želi riskirati svoju hvaljenu slobodu za nešto ili nekoga.
Živimo u svijetu slobodnih ljudi, koji su slobodni sve dok ništa ne rade. Ali ta pasivna sloboda skriva užasnu stvarnost ropstva, uglavnom u lancima straha, neodlučnosti i nesposobnosti izbora i življenja odabranih ideja, osjećaja i djela koja su vrijedna voljnog žrtvovanja te slobode, nakon što je ona praktično osvojena i življena.
Klasična filozofija nas je naučila da je sloboda dar koji pripada ljudima koji znaju i vladaju sobom. Takvi ljudi se ne ustručavaju od djelovanja ili vlastitog žrtvovanja, već se razvijaju sa svakim iskustvom i postaju slobodniji.
Živimo u dobu siromašnih škrtaca koji umiru od gladi s pogledom na vlastito bogatstvo i koji radije očajavaju u tjeskobi nego da potroše ijedan novčić svoje slobode. Pravo stanje stvari je da, još jednom, zbog materijalističkog pogleda griješimo sudeći jednako o svim stvarima. Sloboda nije gomila zlata koja se smanjuje kako se troši, nego, upravo suprotno, to je humano stanje, vrlina duše koja se razvija stalnim življenjem.
Da, možemo pogriješiti kad se obvežemo. Ali tko nas može uvjeriti da ne griješimo kada izbjegavamo sve obveze? I nije li obilježje slobode prepoznavati i ispravljati greške kada ih prepoznamo?
Klasična filozofija nas je naučila da je sloboda dar koji pripada ljudima koji znaju i vladaju sobom. Takvi ljudi se ne ustručavaju od djelovanja ili vlastitog žrtvovanja, već se razvijaju sa svakim iskustvom i postaju slobodniji.
To je dragocjen doprinos filozofije u ne manje vrijednom traganju i postizanju individualne i kolektivne slobode.
S engleskog prevela: Tatjana Mavrić
Autor: Delia Steinberg Guzmán