Zbog širenja koronavirusa zdravstveni radnici ukazuju i na odgovornost pojedinaca u nastojanjima da se uspori pandemija. Socijalno distanciranje je način da se to postigne. Gerijatar Thomas Perls objašnjava kako funkcionira ova ključna strategija.
Što je socijalno distanciranje?
Socijalno distanciranje je strategija koju zdravstveni radnici preporučuju kao sredstvo kojim se usporava širenje ove bolesti koja se prenosi s osobe na osobu. Jednostavno rečeno, socijalno distanciranje znači da se ljudi trebaju držati dovoljno daleko jedni od drugih kako se koronavirus – ili bilo koji patogen – ne bi mogao prenositi.
Socijalno distanciranje opisuje se kao držanje podalje od masovnih okupljanja, te držanje udaljenosti od barem dva metra u odnosu na druge ljude. Primjerice, u New Yorku su se kazališta privremeno zatvorila, mnoge konferencije širom svijeta se otkazuju, kao i nastava u školama širom SAD-a. Ja sam prestao koristiti vlak za vrijeme špice. Trenutno radim kod kuće ili se vozim sa suprugom, ili koristim vlak izvan radnog vremena kako bih održao udaljenost od dva metra.
Socijalno distanciranje također znači ne dodirivati druge ljude, što uključuje i rukovanje. Fizički dodir je najlakši način da se dobije koronavirus i najlakši način za njegovo širenje. Zapamtite, držite se udaljenosti od dva metra i ne dodirujte nikoga.
Socijalno distanciranje ne može stopostotno garantirati sprečavanje prijenosa, ali slijedeći ova jednostavna pravila pojedinci mogu odigrati ključnu ulogu u usporavanju širenja koronavirusa. Ako broj novih slučajeva ne ostane ispod razine s kojom se zdravstveni sustavi mogu nositi (a što se naziva „ravnanje krivulje“), bolnice bi mogle postati prenapučene, što bi dovelo do nepotrebne patnje i smrtnih slučajeva.
Osim socijalnog distanciranja, postoji nekoliko drugih izraza koje biste mogli čuti ovih dana. Jedan od njih je “samoizolacija”. To znači ostati kod kuće, izolirati se od drugih jer postoji osnovana mogućnost da ste bili u kontaktu s nekim tko ima virus.
Još jedan izraz je “obavezna karantena”. Obavezna karantena događa se kada vlasti odluče da određena osoba mora boraviti na jednom mjestu, primjerice u svome domu, u trajanju od 14 dana. Obavezne karantene mogu se odrediti i osobama koje su bile negativne na testiranju ali su vjerojatno bile izložene virusu. Na primjer, dužnosnici vlade SAD-a naredili su obaveznu karantenu za putnike na kruzerima, kao i osobama koje dolaze iz provincije Hubei u Kini.
Zašto je socijalno distanciranje djelotvorno?
Ako se izvrši pravilno i u velikom broju, socijalno distanciranje prekida ili usporava prijenosni lanac s osobe na osobu. Ljudi mogu širiti koronavirus najmanje pet dana prije nego što pokažu prve simptome. Socijalno distanciranje ograničava broj osoba s kojima zaražena osoba dolazi u kontakt i potencijalno širi virus, prije nego što uopće shvati da ga ima.
Vrlo je važno ozbiljno shvatiti mogućnost da ste bili izloženi virusu i otići u karantenu. Prema nedavno objavljenom istraživanju, karantena bi trebala trajati 14 dana, kako bi obuhvatila vremensko razdoblje u kojem je osoba mogla pokazati simptome COVID-19, bolesti uzrokovane koronavirusom. Ako nakon dva tjedna i dalje nema simptoma, razumno je prekinuti karantenu. Za ljude koji ne pokazuju simptome moglo bi se odrediti kraće razdoblje karantene jer testovi na prisustvo virusa postaju sve više dostupni.
Zašto je socijalno distanciranje tako važno?
To je trenutno jedini način borbe protiv širenja koronavirusa.
Stručnjaci procjenjuju da nas od cjepiva dijeli 12 do 18 mjeseci. Zasada ne postoje lijekovi koji bi mogli usporiti infekciju.
U nemogućnosti da liječimo bolest, jedina učinkovita taktika je osigurati da bolnička skrb bude dostupna onima kojima je najviše potrebna. Način da se ovo postigne jeste da se uspori ili zaustavi širenje virusa i smanji broj novih slučajeva.
Tko bi se trebao socijalno distancirati?
Svatko mora prakticirati socijalno distanciranje kako bi se spriječio plimni val novih slučajeva. Ja sam gerijatar koji brine za najugroženije ljude: slabije starije osobe. Dakako, pojedinci koji spadaju u ovu skupinu trebaju učiniti sve što mogu kako bi se zaštitili, marljivo prakticirajući socijalno distanciranje i značajno mijenjajući svoje društvene navike dok pandemija ne prođe. Ljudi koji ne spadaju u ugrožene skupine trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili one koji su ugroženi, pomažući kako bi se njihova izloženost svela na najmanju moguću mjeru.
Ako javnost ozbiljno shvati socijalno distanciranje, može se izbjeći kolaps medicinskog sustava. Način na koji će se pandemija koronavirusa razvijati ovisi u dobroj mjeri o individualnim odlukama i izborima.
Thomas Perls je profesor medicine na Boston University