Foto: Tačno.net
Ako u istoj rečenici stavite pružanje ruke, dijalog, oprost, pa kritiku policije, tužilaštva što više ne hapsi i prijetnju da ćeš se obračunati sa svima koji te ruše, tada znate da je izgovoriti može samo Aleksandar Vučić. Svu grotesku režima u njegovoj završnoj fazi mogli ste vidjeti na stranačkom skupu u Leskovcu u nedjelju koju su štitili kordoni policije, a na sam skup ušli samo odabrani s pozivnicom. Takvu grotesku od vlasti koja je toliko centralizirana u jednom čovjeku koji zapošljava djevojku koja ga moli za posao, obećava tri metra asfalta drugom i dovod konačno kanalizacije do privatne kuće trećeg teško da bi i Nadrealisti u svojim zajebancijama mogli smisliti.
Piše: Ivo Anić
U istom ste trenutku, uživo, mogli na televiziji Pink pratiti lica unutar sale koja imaju svoje male interese i na N1 televiziji ono što se događalo vani. Ljude koji ih preziru. Kordoni policije odvajali su građane Leskovca od njihovih „Ćaci“ komšija napravivši svojevrsnu tampon-zonu između jedinog i svevišnjeg Čarobnjaka iz Oza koji ispunjava sve želje svojim sugrađanima i svih ostalih koji bi ga rado zasuli najnovijim sredstvom demokratskog bunta u Srbiji – jajima.
Mada stvari izgledaju prokleto sporo jer se Vučićev režim odlučio na iscrpljivanje, svojevrstan status quo, za njega i njegov SNS stvari se zapravo odvijaju brže negoli je to bilo tko očekivao. Studentski bunt je napokon prerastao studente i postao građanski, studentske plenume zamijenili su građanski zborovi koji se organiziraju na dnevnoj bazi praktički u svakom kvartu, građani se samoorganiziraju i blokiraju gotovo sve sjednice, skupove, pa čak i stranačke štandove s prikupljanjem potpisa za vladajuću stranku.
U ponedjeljak smo dobili frapantan podatak da su u istom danu, diljem Srbije, održana točno 94. što protesta, što blokada, što mirnih okupljanja građana ili aktivističkih akcija.
Hrvatskoj, pa i BiH itekako treba biti zanimljiva trenutna situacija u Srbiji ako ni zbog čega drugog onda zbog načina na koji se građanskim buntom i mirnim protestima režim može stjerati u kut i dovesti ga pred konačan pad, a Aleksandar Vučić danas se nalazi upravo pred tom istinom da je ograničen na kino-dvorane koje čuvaju kordoni žandarmerije i plastenike u kojima sluša građane koji trebaju pomoć, a koji se kilometrima nalaze od urbanih sredina.
Dodatni problem vlasti jest i taj što su izgubili paore i sela koje su svojim šetnjama probudili studenti, pa je sada za organizaciju dočeka milog predsjednika potrebna i scenografija i statisti i osiguranje kojeg se ne bi posramio ni američki predsjednik.
Druga stvar zbog koje bi pozorno trebali pratiti zbivanja u Srbiji je i događaj u Dubrovniku, to jest šest mladih srpskih studenata koje je tajno prisluškivala BIA na simpoziju aktivista, a koji su zaglavili u Hrvatskoj s nalogom za izručenje do 30. marta. Andrej Plenković mogao bi se naći u ozbiljnom problemu ako studenti zatraže azil zbog političkog progona, dok režimski mediji danima trube kako je slučaj Dubrovnik jasan dokaz onoga što režim tvrdi, a to je da su „obojenu revoluciju“ u Srbiji dijelom financirale hrvatske tajne službe i liberalne svjetske udruge.
Srpski mediji su poseban problem i stoga se čak stotinu europskih zastupnika izjasnilo u pismu Ursuli von der Leyen da je primanje u bilateralni posjet Aleksandra Vučića skandalozno i da šalje krivu poruku srpskim studentima koji se paradoksalno bore za fundamentalne europske vrijednosti. Licemjerje Europe koja po Trump ključu želi resurse nauštrb naroda kojeg gazi diktatura strašno je otrežnjenje svima koji su idealizirali taj projekt kao zadnju baštinu demokracije i slobode.
Srpski mediji su u višegodišnjem režimskom monopolu bez jasne regulative ili samorefleksije na svoj rad. Medijski pluralizam u Srbiji u potpunosti je ostao na dvjema televizijskim kućama koje nisu u režimskim rukama, a na koje vlast svakodnevno vrši pritiske. Vlast koja još jedino opstaje u svojim medijima koji danonoćno šire mržnju prema studentima i građanima Srbije koja je posebno eskalirala u Nišu u kojem su u noći s nedjelje na ponedjeljak napadnuti studenti od maskiranih pripadnika, vjerojatno navijačkih skupina vjernih režimu na vlasti.
Hrvatska i BiH bi, ponavljam, trebale pratiti što se zbiva u Srbiji i na koji način se građani jedne zemlje hrabro i bez nasilja bore protiv korumpiranih vlasti, kojih ni u našim sokacima ne nedostaje. Podsjetimo da veliki dio nastavnika, profesora i svih onih koji su u blokadi nije dobilo osobni dohodak, što više, Aleksandar Vučić im je obećao krumpir umjesto plaće, tako da na osobnoj bazi građani Srbije itekako podnose žrtvu uz studente, koji su sada sigurno izgubili godinu studija. Osobnu žrtvu podnose svi oni koji su na bilo koji način pokazali bunt, a u današnje vrijeme živjeti bez plaće itekakva je žrtva.
Studenti i građani ne odustaju, i svaki novi napad, svaki zvučni top i svaka nova represija izgleda da još više konsolidiraju redove građanske Srbije, koja je, unatoč Europskoj uniji koja ih je izdala zbog Rio Tinta i litija i svjetske javnosti koja se boji nekog luđeg od Vučića iza Vučića, sve jača i sve kompaktnija. Građanski zborovi pred općinama i skupštinama, novi i masovni prosvjedi koje najavljuju studenti, čiji zahtjevi nisu ispunjeni, situaciju će dovesti do usijanja u narednom periodu, a vlast ionako ogoljenu do srži natjerati na grešku, a ona će biti konačni obračun sa svojim narodom, to jest upadanjem policije na fakultete i slike na ulici koje trenutno gledamo iz Turske.
Režim Aleksandra Vučića u svojoj je završnoj fazi. Srbija je trenutno paralizirana zemlja u kojoj najveći dio institucija ne radi, i to je naravno za svaki režim dugoročno neodrživo. Novi izbori kako znamo nisu rješenje koje će studenti prihvatiti, kao ni opozicija, koja nema široku podršku, i svaki novi dan donosi novu neizvjesnost i novu eskalaciju sukoba vladajućih i njihovih građana kako na mikrorazinama tako i na onim širim. Pravo je pitanje zašto toliko malo znamo mi u Hrvatskoj o onom što se događa u Srbiji!
Možda se odgovor krije u strahu našeg režima da se ne ugledamo na naše susjede koji uče u hodu kako se ruši jedna duboko odnarođena i korumpirana vlast. Možda i ove naše brinu naši studenti?
Pitanje je, naravno, što čekaju?