U nešto više od sat vremena Slavoj Žižek i Srećko Horvat govorili su o dezorijentiranom društvu, big tech kompanijama, emancipacijskom potencijalu blockchain tehnologija, klimatskim promjenama, prirodnim resursima i teorijama zavjere.
Slavoj Žižek se vratio u rasprodani zagrebački HNK. U nešto više od sat vremena razgovora sa Srećkom Horvatom dotakao se raznih tema koje muče današnju ljevicu. Govorilo se o dezorijentiranom društvu, big tech kompanijama, emancipacijskom potencijalu blockchain tehnologija, klimatskim promjenama, prirodnim resursima i teorijama zavjere. I još o koječemu.
Uvodno Žižekovo izlaganje pod naslovom ‘Poslije kapitalizma: feudalizam ili komunizam?‘ započelo je klasičnom njegovom pošalicom (‘Ne volim dugačka izlaganja, osim ako nisu moja’), da bi filozof kasnije nastavio o kaosu koji je prožeo čitavo društvo.
‘Živimo u kaosu, nedostaje nam orijentacija. Uzmite, recimo, Trumpov populizam, i s druge strane lijevo liberalni demokratski pokret. Oni radikalno ne govore isti jezik. Ne razumiju se. Ne vidim niti mogućnost sporazuma. Živimo u metafizičkom neredu. Kaos je užasan’, rekao je na početku svog izlaganja filozof, dodajući kako demokracija može postojati ‘samo ako postoji neki osnovni pakt’.
‘Kada je Bush pobijedio Al Gorea, nismo imali slučaj da neki ljudi jednostavno ne žele prihvatiti rezultat. Da, spominjale su se neke varke, uvijek tako bude, ali kada je bilo jasno da je Bush pobijedio – svi su to prihvatili. S Trumpom to nije tako, i ruši se osnovni socijalni pakt’, rekao je Žižek pa nastavio komentirati i kapitalistički poredak u koji smo duboko uronjeni.
‘Sve te spekulacije, kriptovalute, NFTs, to je znak da se nešto radikalno mijenja u današnjem kapitalizmu. Dolazi do radikalnog raskola između realne privrede i zatvorenog kruga financijskih spekulacija. Živimo u svijetu koji je u suprotnosti s kejnzijanstvom gdje se novac štampa kako bi stigao do običnih ljudi koji onda s njime nastupaju na tržištu. Ne, ovo je skoro pa anti-kejnzijansko štampanje novca, gdje se on štampa upravo da ne dođe do običnih ljudi’, rekao je Žižek, dodajući kako je upravo to ono na što cilja neofeudalizam o kojemu govori u svome izlaganju.
Taj neofeudalizam je, pak, pojasnio idućim riječima:
‘Ja bih to formulirao na tradicionalni marksistički način. Dakle, zajednička dobra se privatiziraju – ali ne šume ili polja kako je pisao Marx – već zajednička dobra ostaju zajednička, i upravo kao takva se privatiziraju. Uzmite, recimo, manifest Mete od Zuckerberga. To je manifest neofeudalizma. On nama nudi digitalni svijet, oslobođen prljavštine i u kojemu idealno komuniciramo ali, Bože moj, on je vlasnik toga. On je feudalac našeg zajedničkog prostora’, rekao je filozof koji, čini se, nije odustao od ideje države kao isključive organizacijske jedinice društva. Slaže se da je ideja ‘nacije-države’ prošlost, pogotovo u svijetu u kojem će sve više ljudi migrirati, no snažnu državu smatra ključnom. Ljevici zamjera što voli ugodno sjediti u opoziciji, što izgleda ponekad kao da se ne želi domoći vlasti, a kada se to i dogodi – razočara.
Ljudi, pak, gube povjerenje u političke opcije s obje strane spektra.
‘Nezadovoljstvo sa samom liberalnom demokracijom je veliki problem. Dezorijentacija otvara prostor za teorije zavjere. Globalno zatopljenje i pandemija su realne tragedije. Vidjeli smo i onaj tužni spektakl u Glasgowu. Oni su sve kazali. Potrebne su nam regulacije. I baš je to za mene komunizam. Dakle, oblik naše organizacije u kojoj takvo što neće biti moguće. Za mene je komunizam samo to kada je na nivou koordinacija, kooperacija i gdje ne dolazi do nepovoljnih klimatskih promjena ili do toga da države ulažu milijarde u razvoj cjepiva, a profit ide isključivo kompanijama’, pojasnio je filozof, retorički se zatim upitavši: ‘No, ako trebamo sve te regulacije, ako svi o tome govore, zašto do njih ne dolazi?’
‘Jedan od načina da se ništa ne napravi jest baš taj da se priča o tome kako hitno nešto treba napraviti,’ odgovorio je sebi i publici u svom stilu Slavoj Žižek.