Ako istinski želimo ući u srž problema s izbjeglicama, koji po svojoj prirodi nije humanitarni, treba se zapitati kako je do toga došlo i promijeniti logiku funkcioniranja kapitala koji generira krizu
ZAGREB Svjetska praizvedba »Antigone«, prve drame Slavoja Žižeka koju je ovaj slovenski filozof svjetskoga glasa napisao posebno za Filozofski teatar, publika zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta imat će priliku gledati tijekom iduće kazališne sezone. Predstava će nastati u koprodukciji s renomiranim minhenskim teatrom Kammerspiele, a režirat će je Angela Richter, poznata njemačka redateljica koja je na kazališne daske postavila i komad o osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu – najavila je intendantica HNK-a Dubravka Vrgoč u foyeru kazališta prilikom predstavljanja Žižekove drame »Antigona« ukoričene u izdanju nakladničke kuće Fraktura.
Vrgoč je istaknula da je namjera Filozofskog teatra gostovanjima svjetskih intelektualaca otvoriti važna društvena pitanja i u kazalištu, a jedan od ciljeva je i nastanak dramskih tekstova koji se referiraju na našu suvremenost. Velika joj je čast, stoga, da će prvo uprizorenja takvog teksta, nastalog posebno za Filozofski teatar HNK-a, pripasti »Antigoni« Slavoja Žižeka.
– U nekoliko smo Žižekovih knjiga u fusnotama vidjeli zametak ideje da se klasični tekst Antigone napiše u tri različite verzije, s tri različita završetka, nešto nalik filmovima »Dvostruki Veronikin život« Krzysztofa Kieslowskog ili »Trči, Lola, trči« Toma Tykwera. Uspjeli smo Žižeka nagovoriti da to učini. On je ekspresno napisao dramu i njezin konačni rezultat je pred nama – izrazio je Srećko Horvat zadovoljstvo što će ova svjetska ekskluziva pripasti Filozofskom teatru koji on vodi već drugu sezonu.
Važnost Antigone
»Najopasniji filozof zapada«, kako ga tituliraju mediji, za svoju je prvu dramu izabrao dramu koja je oduvijek privlačila filozofe – Sofoklovu »Antigonu« – vođen fascinacijom »da mala promijena originala, primjerice, promijenjen kraj, daje sasvim drugo svjetlo djelu«.
Kako naglašava izdavač, Antigona je kao tragična figura koja se odupire pravilima ne samo duboko utkana u kanon svjetske književnosti i misli, već je i sigurno uz Bibliju, Ilijadu i Odiseju jedan od onih temeljnih tekstova bez kojega nema ni zapadne kulture i misli. Mnogim je filozofima, uključujući Platona, Hegela i Kierkegaarda, Antigona bila iznimno važna u njihovim interpretacijama i razmišljanjima, no samo se Žižek usudio reinterpretirati Sofokla, i to napisavši novu dramu koja je ujedno i politička drama par excellence.
– Osim navedenih filmova, drugi mi je motiv za pisanje dao sam Sofoklo koji je to isto činio s Antigonom. Malo je znano da je on prvo počeo s kič melodramom, da bi konačno napisao tragediju. Stoga je potpuno ideološki lažno naše poimanje autentičnog originala. Moja je prva lekcija o autentičnosti da zapravo nema autentičnog originala – objasnio je Žižek svoju zamisao, ilustriravši je pričom koja se dogodila kanadskom redatelju filma »Atanurjuat, brzi trkač« Zachariasu Kunuku. On, naime, pripovijeda staru inuitsku, odnosno eskimsku legendu koju su snimili kanadski Inuiti 2001. godine.
– Redatelj je odlučio promijeniti kraj te legende i zamijenio je izvorni završni pokolj u kojem svi sudionici umru, pomirljivim svršetkom. Tad se javio jedan kulturno osjetljivi novinar, naravno naša bijela budala, koji je optužio redatelja da je postupio komercijalno i tipično holivudski, a trebao se – po njemu – držati autentične priče. Redatelj mu je na to replicirao da je baš on, novinar, kulturni rasist jer je upravo napisati priču na nov način autentična inuitska tradicija – ispričao je Žižek.
Budući da Žižekova »Antigona« ima snažnu političku dimenziju, autor ju je stavio u suvremeni kontekst dotičući se tako gorućeg svjetskog problema – izbjegličke krize o čemu je više govorio nešto kasnije u sklopu Filozofskog teatra pred prepunim gledalištem HNK-a.
Radikalni pesimist
– Gledajući je kroz prizmu Antigone, Europa trenutačno zastupa dvije suprotstavljene priče koje su, po mom mišljenu, jednako lažne i pogrešne. Antigona predstavlja humanitarnu, sućutnu Europu koja smatra da se treba otvoriti izbjeglicama i primiti ih u svoje okrilje u neograničenom broju, dok drugu Kreontovu poziciju zastupa mađarski premijer Viktor Orban. On je pak eksponent onih koji brane granice i Europe, diže zidove i žičane ograde, navodi ovaj filozof.
Iako su obje su pozicije – kako ističe – lažne, Žižeku je kao ljevičaru ipak bliža liberalna Antigonina pozicija, ali ona ne donosi rješenje.
– Ako istinski želimo ući u srž problemom s izbjeglicama, koji po svojoj prirodi nije humanitarni, treba redefinirati pitanja koja nam se nude i zapitati se kako je do toga došlo. Rješenje je u tome da se promijeni međunarodna politička i ekonomska logika funkcioniranja kapitala koji generira ovu krizu– smatra Žižek. Prema njegovom mišljenju, daljnji priljev izbjeglica izazvat će to da ćemo u Njemačkoj, za koju godinu, na vlasti imati antiislamistički ekstemni pokret Pegidu.
Žižek, javnosti dobro poznat po sarkastičnima analizama, opetovano je potvrdio da prezire pomodnu humanitarnost Europe prema migrantima i izbjeglicama te izrazio krajni pesimizam u ishod krize. Autor više od pedeset knjiga prevedenih na dvadesetak svjetskih jezika, smatra da smo pred vratima nemoguće situacije – izbjeglice nezaustavljivo nadolaze, Balkan ih ne može zadržati, granice zapadnih zemalja se zatvaraju, oni se ne mogu vratiti...
Radikalno pesimističan, Žižek ne isključuje ni mogućnost rata unutar Europe. Nemilosrdno kritizirajući politiku zapadnih zemlja, apelira na nužnost hitnog rješenja konflikta na Bliskom istoku gdje Zapad samo provodi svoje interese, dok se protiv radikalnih islamista bore samo Kurdi.
Izvor: novilist
