Savitribai Phule, nerijetko nazivana majkom indijskog feminizma, rođena je 3. siječnja 1831. godine u saveznoj državi Maharashtra u Indiji.
Riječ je o prvoj indijskoj učiteljici koja je viziju pravednijeg društva provodila kroz neumoran rad na obrazovanju žena i osnaživanju nižih kasta, čime je dala značajan doprinos poboljšanju statusa ženskih prava u indijskom društvu 19. stoljeća.
Zajedno sa svojim mužem Jyotiraom Phuleom otvorila je prvu školu za žene 1848. godine u Maharashtri, ali i školu za žene koje su pripadale nižoj kasti u Puneu. Surađivala je i s Fatimom Begum Sheikh, prvom muslimanskom učiteljicom.
Kao žena pripadnica niže kaste, Savitribai nije imala pristup obrazovanju. Kasnije je nadoknadila propušteno uz pomoć muža, prijatelja, ali i različitih programa i treninga za učitelje. Njihov je školski kurikulum umjesto Veda sadržavao matematiku i druge znanstvene discipline.
Phule nije imala lagodan život niti su njezina nastojanja bila prihvaćena od tadašnjeg društva. Smatrala je kako je obrazovanje način da ljudi postanu slobodni i izdignu se iz degradiranog položaja ovisnosti.
Snažan utjecaj rigidnog kastinskog sustava temeljenog na strogoj hijerarhiji odrazio se na sve sfere indijskog društva, što je dovelo do produbljivanja socijalnih nejednakosti i erozije temeljnih ljudskih prava. Savitribai se zalagala za ideju dostupnosti obrazovanja nižim kastama koje bi u konačnici poslužilo kao alat za otklanjanje štetnih praksi koje su pogađale upravo marginalizirane i ranjive skupine te dovelo do šire društvene promjene.
Mahatma Jyotirao Phule i Savitribai Phule (Wikimedia Commons)
Zbog toga što je šudrama povijesno bio onemogućen pristup obrazovanju, njihova zajednička misija nailazila je na popriličan otpor jer je djelovala nauštrb statusa quo u kojem se njegovao privilegirani položaj i autoritet muškarca brahmana. Posljedično tome, kastinski sustav je išao ruku pod ruku s rodnom diskriminacijom, onemogućujući ženama nižih kasta razvoj i ostvarivanje pune autonomije. O tome koliko je njihovo djelovanje bilo kontroverzno za tadašnje pojmove govori dovoljno činjenica da ih je mužev otac u čijoj su kući živjeli izbacio zbog toga što je njihov rad bio okarakteriziran kao grijeh.
Savitribai je putovala do škole u duplom sariju jer je kontinuirano bila izložena verbalnom vrijeđanju, gađanjem blatom i kamenjem. Unatoč mnogobrojnim preprekama, otvorili su čak 18 škola te centar za trudne žene žrtve silovanja kako bi mogle roditi bez straha.
Njezin angažman se očitovao u osnivanju ženske organizacije Mahila Seva Mandal i u organizaciji štrajkova u Mumbaiju i Puneu kojima se suprotstavila običaju brijanja glava udovica, a bila je uključena i u društvo za socijalnu reformu Satyashodhak Samaj koje je osnovao njezin muž. Cilj reforme je bilo oslobođenje žena i drugih obespravljenih skupina od rodne i kastinske opresije.
Također je pisala poeziju. Neka od važnih radova uključuju Kavya Phule, Bavankashi Subodh Ratnakar i mnoge druge. Njezino revolucionarno pisanje reflektiralo je stanje hinduističkog društva i otvorilo prostor glasovima potlačenih.
U jeku pandemije kuge, Savitribai Phule je pomagala u liječenju oboljelih pacijenata u klinici te se sama zarazila i preminula 10. ožujka 1897. godine.
Povijesni doprinos i predani rad vođen najvišim idealima slobode i jednakosti u svrhu društvenog napretka poslužio je kao neiscrpna inspiracija za buduće društvene pokrete u Indiji.
Be self-reliant, be industrious
Savitribai Phule, “Go, Get Education“
Work, gather wisdom and riches,
All gets lost without knowledge
We become animals without wisdom,
Sit idle no more, go, get education
End misery of the oppressed and forsaken,
You’ve got a golden chance to learn
So learn and break the chains of caste.
Throw away the Brahman’s scriptures fast.
Autor: Tara Gudović - VoxFeminae
