Milom ili silom u Bosni i Hercegovini će biti sve manje podzemne eksploatacije uglja. Godinama su nadležni taj problem “gurali pod tepih“ zarad, kako to već izlizano zvuči, socijalnog mira. Evropsko tržište traži električnu energiju iz čistih izvora i tome će se Bosna i Hercegovina, prije ili kasnije morati povinovati
Zemlje Evropske unije zbog ekoloških razloga ubrzano gase termolektrane koje pokreće ugalj i prelaze na druge, tzv čiste ili obnovljive izvore električne energije. Isto očekuju i od Bosne i Hercegovine, čija je pak glavnina proizvodnje bazirana upravo na termoelektranama, koje se ne samo ne zatvaraju, nego se priprema i otvaranje novih blokova. Porez na emisiju CO2 koji će uskoro biti pridodat cijeni električne energije značiće nekonkurentnost na međunarodnom tržištu.
U Republici Srpskoj tri najveća rudnika su sa površinskom eksploatacijom, Gacko i Ugljevik koji pripadaju Koncernu Elektroprivrede RS, te Stanari u vlasništvu privatne kompanije EFT su proizvodnjom “naslonjeni” na istoimene termoelektrane.
U Federaciji BiH je situacija usložnjena, naročito u socijalnom segmentu. Jedan broj rudnika, prije svega jamske ekploatacije zbog nerentabilnosti mora biti zatvoren. Ono što je zajedničko, bez obzira na entitetsku lokaciju, jeste prekomjerno zapošljavanje po stranačkoj pripadnosti te sumnjivi tenderi, isto tako stranački dirigirani, koji doprinose finansijskoj dubiozi rudnika.
„Obzirom na zastoj u proizvodnji i padu prihoda u RU „Kreka“ Tuzla, primorano smo u skladu sa odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu uvesti prekid rada počev od 01.04.2021. sve dok se situacija u Društvu ne popravi. Shodno navedenom, potrebno je da dostavite spiskove radnika koje ćete u mjesecu aprilu poslati na prekid, a uvažavajući potrebe poslova, odnosno potrebe neposrednom procesu proizvodnje. Napominjemo da će se svaki mjesec sačinjavati spiskovi kako bi se vršila rotacija radnika, obzirom da će radnici na prekidu biti po mjesec dana“.
Nije prvoaprilska šala. Dio je ovo iz dopisa kojeg su nedavno dobili direktori rudnika Dubrave, Šikulje i Mramor u sastavu RU Kreka. Kako će u praksi funkcionisati taj sistem „prekida rada“ nije poznato. Unutar rudnika postoji nezadovoljstvo jednog broja čak i rukovodilaca tim mjerama, a rudarski sindikat se još nije oglasio. Na naslovnici web stranice RU Kreka još je istaknuta reklama za prošlogodišnje ljetovanje na u Podgori, u hotelu koji je u vlasništvu ovog rudnika.
Jednomjesečni „prekid rada“ tek je uvod za ono što slijedi. Rok eksploatacije „crnog zlata“, naročito iz jamskih pogona, je sve kraći.
Elektroprivreda BiH je kao vlasnik sedam rudnika uglja – Kreka, Đurđevik, Kakanj, Zenica, Breza, Gračanica i Abid Lolić pripremila prijedlog nove sistematizacije u ovim rudnicima koja podrazumjeva otpuštanje 2000 do 2300 od ukupno oko 11000 zaposlenih. Manje je tu riječ o rudarima, jamskim radnicima nego prije svega o administrativnom, tehničkom osoblju i pomoćnom osoblju. Za sada, svih sedam sindikalnih organizacija je rezolutno odbilo predloženo, podsjećajući da i kod Elektroprivrede ima nagomilanih i nepotrebnih radnih mjesta.
„Mi tražimo da se eventualni višak, kod nas u sindikatu ne postoji višak, zbrine na socijalno prihvatljiv način ili kao 2003, 2004 godine u Elektroprivredi BiH“, izjavio je Abdel Fazlić, predsjednik Sindikata RMU Kakanj u kojem bi trebalo biti 500 „prekobrojnih“.
Zenički rudnik bi, prema navedenom prijedlogu sistematizacije, trebao broj zaposlenih smanjiti za oko 300, no to bi bila i dobra vijest jer su sve ozbiljnije najave da će nakon pogona „Stranjani“ biti zatvorena i „Stara jama“, dok je još neizvjesno stanje sa jamom „Raspotočje“. Zenički ugalj je sve lošije kvalitete, kopaju se sve manje količine i to na velikim dubinama ispod grada, a i skorašnje značajno umanjenje korištenja ovog uglja u ArcelorMittalu dodatni je ekonomski problem.
Trenutno rudari jedva iskopaju i prodaju ugalj za obezbjeđenje plata i toplih obroka. Produktivnost je na nivou od prije sto godina. a tu je problem nečistoće uglja. Inače ugalj iz jamskih iskopa obezbjeđuje oko 30% potreba BiH, dok je ostatak sa površinskih kopova.
„Tehnološki mogu opstati samo Rudnik Kreka, iako je prilično zapušten, rudnik Banovići i eventualno Đurđevik,“ uvjerava izvor Žurnala upućen u promišljanja u Elektroprivredi BiH.
Postoji plan odnosno namjera, kako u Elektroprivredi tako i resornom ministarstvu i Vladi Federacije, zatvaranja nekih rudnika, prije svih u Zenici, potom i Brezi, no još nije poznato ko i kad će to saopštiti.
„Sa krajem godine bi trebali sve ove faze preći i onda bismo znali koji rudnici će u budućnosti raditi, koji će raditi sa smanjenim kapacitetom, a koji neće raditi“, tvrdi federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Nermin Džindić.
Ukupna dugovanja (porezi i doprinosi) svih rudnika uglja u Federaciji uključujući i Rudnik Banovići su 2008. godine iznosila oko 330 miliona maraka. Krajem 2020. godine ta suma je utrostručena!
“Ukupna dugovanja svih sedam rudnika su gotovo 900 miliona KM, od čega značajan dio otpada na dugovanja prema PIO/MIO, prema zdravstvenom osiguranju. Dugovanje prema Elektroprivredi BiH iznosi gotovo 200 miliona KM, a dio dugovanja odnosi se i na dug prema dobavljačima i on iznosi blizu 100 miliona KM. Tako da slobodno možemo reći da je stanje u rudnicima poprilično teško, ali nije bezizlazno”, izjavio je za Oslobođenje Admir Andelija, generalni direktor Elektroprivrede BiH
Zatvaranje rudnika i otkazi hiljadama zaposlenih, bez obzira što će među njima biti manji dio rudara, nije popularan politički potez. Niko ne želi „slavu“ britanske premijerke Margaret Thatcher čija je vlada osamdesetih godina prošlog vijeka zatvorila 165 rudnika, a približno 230 hiljada rdara izgubilo posao.
“Probleme rudara neće riješiti vlada tako što će na silu upumpavati novac, uvezivati radni staž za čiju je neuvezanost sama kriva. Problemi se neće rješavati stavljanjem rudarske industrije pod kapu državne kompanije kojom već svakako vlada politika. Rješit će se jedino okretanjem jednostavnim principima ponude i potražnje i prilagodbe zakonima tržišta uz maksimalnu otvorenost i spremnost pojedinaca da preuzmu odgovornost za vlastiti život u svoje ruke”, pisao je svojevremeno Darjan Minov, izvršni direktor Liberalnog foruma.
Iako je govorio globalno, sve se doslovno može odnositi i na Bosnu i Hercegovinu. Rudnici su, kao i sama Elektroprivreda BiH bili mjesta zapošljavanja po stranačkim preferencijama, naravno prekomjernim. Uporedo je nekima donosilo i profit. Javna je tajna bila u Zenici da je minimalna cijena nekog radnog mjesta u rudniku 5000 maraka!
Zvanično, u rudnike se ulagalo, ali i nenamjenski trošilo. Elektroprivreda BiH je, prema Žurnalu dostupnim podacima, u sedam svojih rudnika (rudnik Banovići nije u sastavu njenog koncerna, pod direktnom je upravom Vlade Federacije) uložila oko 320 miliona maraka. Riječ je o investicijama po nabavkama koje je obavljala Elektroprivreda BiH. U novcu je uloženo tek oko 4 miliona maraka. Tu dolazimo do možda ključnog problema
„Da su sredstva uložili u zbrinjavanje rudara ne bi bilo nabavke opreme koja je dobrim dijelom služila za „talove“, identična je priča inžinjera zaposlenog u rudniku i drugog iz Elektroprivrede BiH.
Polovinom februara ove godine u Tuzli su uhapšeni državni parlamentarac Enver Bijedić, direktor Rudnika soli Tuzla Aziz Čačković, uposlenici rudnika Amir Tursunović i Amir Sušić te privatni poduzetnici Dženan i Atif Mujkić. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona ih sumnjiči za namještanje 5,5 miliona vrijednog tendera za firmu “Mining & Drilling” iz Gračanice.
“Malo bi koji tender, barem ono što je meni poznato, bio bez uhapšenih. Ja znam za barem pet na kojima je država, rudnik, Elektroprivreda, kako hoćete oštećena za najmanje 10 miliona”, priča jedan rudarski inženjer. Kako je sve prijavljeno istražnim organima o detaljima ne želi sada govoriti.
Žurnal je pisao o svojevremenoj nabavci Sistema transporta uglja i mehanizacije, potrebe Rudnika mrkog uglja Kakanj. Oprema vrijedna 2,7 miliona maraka je uzalud kupljena jer jama Begići-Bištrani nije projektovana za ovu opremu. Posao je realizovan iako su odgovorni bili na vrijeme upozoreni. To je samo jedan primjer nabavljanja potpuno beskorisne opreme, dok se ona potrebna gotovo redovno nabavlja po “naduvanim” cijenama sa unaprijed poznatim dobavljačima. Prevedeno, samo u javnim nabavkama za rudnike ima materijala za 5-6 afera “Respiratori”!
“Nabavi se oprema za iskopavanje i proširenje rudarskog okna, a onda se ispostavi da je to beskorisno jer sistem za odvoz uglja iz jame nije dostatan ni za pola iskopanog, bilo je bitno samo požuri, kupi”, objašnjava naš izvor iz Rudnika.
Navode iz Elektroprivrede o investiranim milionima modernizaciju jamske proizvodnje najbolje su tokom prošlogodišenjeg štrajka demantovali rudari Berze, tvrdnjom da su se nakon svega vratili kopanju uglja krampom!? Elektroprivreda BiH je za širokočelnu opremu jame Rudnika Raspotočje izdvojila tek nešto malo više nego za obnovu zgrade svoje direkcije!
Još jedna pojava je sve učestalija, a to je angažman privatnih kamiona i mašina, ali i radnika privatnih firmi za rudničke poslove. Primjer je situacija iz avgusta 2020. godine, o kojoj je Žurnal pisao. Nekoliko dana prije nego što će 1700 rudara Rudnika Kreka zbog neisplaćene plate za juli obustaviti rad, uprava rudnika potpisuje ugovor sa privatnom firmom “Rudar” iz Tuzle vrijedan 1,1 milion maraka za izradu jamskih prostorija!? Za tri godine ova je firma od Kreke oprihodovala 4,7 miliona maraka.
“Politički sponzorisan kriminal u rudnicima i oko njih je onemogućavao investiranje novca u prijeko potrebnu modernizaciju rudnika, a posebno u povećanje sigurnosti rudara na radu. Umjesto toga, novac u rudnicima, putem kriminalnih javnih nabavki, lišenih nadzora i kontrole, decenijama ide u džepove malog broja „specijaliziranih“ privatnih kompanija, čiji su vlasnici najčešće interesno povezani sa političkim moćnicima i korumpiranim stranački postavljenim upravljačkim strukturama samih rudnika. Tome doprinosi politikom zarobljeno pravosuđe, te stranački upravljana birokratija iz nadležnih ministarstava, kao i inspekcijski organi koji zatvaraju oči nad brojnim kršenjem zakona o zaštiti na radu, a koja doslovno guraju rudare u smrt, piše Almir Muhamedbegović, inžinjer elektrotehnike sa iskustvom u poslovima u oblasti energetike.
Žurnal je svojevremeno pisao o javnim nabavkama za Rudnik i TE Gacko. Višemilionske poslove dobijale su firme pregovaračkim postupkom. Poslove su dobijale firme iz Srbije sa svega nekoliko zaposlenih, koje su potom angažovale podizvođače. Dio poslova bio je fiktivan. Remontovane su čak i mašine pod garancijom, a neke su ubrzo imale kvarove na vitalnim djelovima.
Dokaz o prekomjernom zapošljavanju pronalazili smo i u RiTE Ugljevik. U izbornoj 2018 godini u ovom je preduzeću po različitim osnovama angažovano čak 546 radnika! Zaista mnogo za kompaniju koja je na kraju 2017. godine imala tačno 1.891 uposlenika. Sve to bez javnog konkursa, “na razne poslove u preduzeću”. Primljeni su uglavnom na period od godinu dana, tek toliko da rade do nakon izbora.
No, ti unutrašnji problemi ne interesuju Evropsku uniju i njenu Energetsku zajednicu. Oni žele eliminirati proizvodnju električne energije iz “prljavih izvora”, tačnije uglja. Deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan Bosna i Hercegovina je potpisala novembra 2020 godine. To u praksi znači pristanak na uvođenje taksi na emisiju ugljen-dioksida i angažman na većem broju obnovljivih izvora energije. Ono što je posebno bolno za rudare jeste ukidanje subvencija za ugalj te zatvaranje rudnika uglja i termoelektrana do 2050. godine.
Kako bi smanjila emisiju štetnih materija Termoelektrana Ugljevik je uložila novac u postrojenje za desumporizaciju, no istovremeno je zbog toga morala i povisiti cijenu svoje proizvedene električne enrgije za 15 posto! Iako je projekat odsumporizacije bio planiran i za Blok 8 u TE Kakanj, nakon procjene da ulaganje od 300 miliona maraka nije isplativo, od istog se odustaje.
Od 2024. godine Bosna i Hercegovina, ali i Srbija, Kosovo te Crna Gora, morati će u cijenu električne energije ukalkulisati i tzv “porez” na emisiju ugljen dioksida (CO2) i prateće štetne materije, kojeg sada ne plaćaju. Upravo je to glavni razlog što energija iz uglja nema perspektivu. Projicirana taksa od 80 eura po toni emitovanog CO2 (trenutno je 40 eura) značiće i najmanje 50 eura skuplji KW/h električne energije. Poređenja radi trenutna prodajna cijena prema domaćinstvima je 33 eura.
To što vlasti u BiH potpišu ne znači da će i poštovati. Umjesto zatvaranja termoelektrana, najavljuje se izgradnja novih blokova, u Gackom, Ugljeviku, Kaknju, Tuzli. Za sada je izvjesna izgradnja samo onog u Tuzli. Izgradnja Bloka 7 jedan je od razloga da Energetska zajednica uvede sankcije prema BiH.
“Nastavak opsednutosti ugljem u BiH preti da zemlju gurne dublje u prošlost. U energetskoj tranziciji najveći gubitnik je industrija uglja. Tradicionalno, rudari su uvijek bili poštovani i dobro plaćeni i toga neće više biti. Zato u Evropi pričamo o pravednoj tranziciji i da niko ne sme biti zaboravljen. EU sredstva za to uzima od prodaje dozvola za ispuštanje CO2. Električna energija bi bila preskupa kada bi se uračunao taj trošak. Federaciju BiH će od projekta novog bloka termoelektrane u Tuzli iz tih razloga “zaboleti glava”, tvrdi direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopač.
No, u Tuzli su već obavljeni pripremni radovi za izgradnju Bloka 7 koji se finansira kreditom kineske Uvozno-izvozne banke u iznosu od 641 milion eura. Prema saznanjima Žurnala došlo je do promjene prvobitnog plana, pa će umjesto evropske biti instalirana kompletna tehnologija iz Kine. Garant za kredit je Vlada Federacije i potpuno je neizvjesno da li će cijena električne energije u trenutku početka rada Bloka 7, navodno 2024.godine, biti dovoljna za isplatu kredita.
Jedini način biće viša cijena električne energije, što ostavlja niz ekonomskih posljedica ne samo po Elektroprivredu. Upitan će biti i izvoz u zemlje EU, jer je sigurno da tamošnja konkurencija neće dozvoliti prodaju iz BiH po nižim cijenama, pogotovo jer nema načina da se emisije CO2 eliminišu iz nečistog uglja.
“Ja sam nekako 1987. g. ili tu negdje izmolio upravu Željezare da pokrenemo nabavku uglja van države, jer je zenički loš i po sadržaju sumpora – grad se guši u emitovanom sumpordioksidu. Taj ugalj ima 4,2 ÷ 4,9% sumpora, toplinske moći ispod 16.500 kJ/kg. Cjenovno je došao do 90 DEM/t, a to je ipak sortiment prašina – energetski ugalj. Jedva su pristali, a namolili smo tadašnji SIV (Savezno izvršno vijeće) da nam, dozvoli uvoz. Uvezli smo iz Kolumbije po cijeni 25 $/t (cca 40 DEM/t). Imao je toplinsku moć oko 21.500 kiJ/kg i sadržaj sumpora 0,06% (cca 70 puta čišći od zeničkog). Nikad nam više nisu dozvolili, a tu smo zimu lijepo disali”, prisjeća se Zeničanin Mirsad Đulbić.
Milom ili silom u Bosni i Hercegovini će biti sve manje interesa za ulaganje u podzemnu eksploataciju uglja. Godinama su nadležni taj problem “gurali pod tepih“ zarad, kako to već izlizano zvuči, socijalnog mira. Sudbina rudnika koji su pred zatvaranjem priča je u kojoj nema nevinih, počevši od svih vlada prethodnih godina, resornih ministara, potom Elektroprivreda kao vlasnika rudnika, sve do uprava koje su se smjenjivale ritmom stranačkih pobjednika.