U sjeni katastrofalnog potresa i još katastrofalnije reakcije države, na krajnje siromašnom sjeveroistoku Albanije se odvija onaj tip radničke borbe kakvom se na europskom kontinentu svjedočilo u 19. stoljeću. Naime, rudnici u gradu Bulčizi su dani u koncesiju kompaniji Albchrome u vlasništvu najbogatijeg Albanca Samira Manea. U kompaniji postoji i stariji sindikat koji je dio Albanske federacije sindikata industrijskih radnika. Međutim, radnici ga uglavnom smatraju beskorisnim i slizanim s vlasnikom kompanije.
S obzirom na loše uvjete rada, niske plaće, ali i konstantan rizik rada u rudnicima, radnici su odlučili osnovati novi sindikat. I u tome su pravno uspjeli, ali uskoro je uslijedila odmazda. Sve upućuje na to da je riječ o koordiniranom djelovanju države i oligarha. Radnici su se 17. studenog okupili na glavnom trgu u Bulčizi kako bi obilježili osnivanje sindikata. Policija je uhitila i nakon 10 sati pustila četvoricu radnika, a jednog od njih, sindikalnog vođu Eltona Debreshija, kompanija je otpustila nakon nekoliko dana. Stotinjak radnika je zbog toga obustavilo rad, a to je rezultiralo još jednim otkazom: s radnog mjesta je udaljen računovođa sindikata Beqir Duriçi.
Kao službene razloge otkaza kompanija navodi nepoštivanje radne etike zbog nepojavljivanja na poslu. Sindikat takve razloge smatra smiješnima. Jer i da je istina da se kršila radna etika, kompanija ne može po zakonu otpustiti predstavnike sindikata bez suglasnosti sindikata. Radnici su protest i štrajk nastavili, a u četvrtak se pojavio Inspektorat rada. Oni su održali sastanke i sa sindikatom i s upravom kompanije. S obzirom na to da oni mogu donijeti odluku o povratku sindikalnih predstavnika na posao, dogovoreno je “kratkotrajno primirje”. Radnici su se vratili u rudnike, ali sve ovisi o odluci Inspektorata. Ako do početka iduće godine ne vrate sindikalce na posao, kreće štrajk do ispunjenja zahtjeva.
Premda su pristali na suspenziju štrajka, rudari prilično sumnjaju u neovisnost Inspektorata. Smatraju da su itekako podložni utjecaju oligarha Manea. Sam Debeshi tvrdi da su zastrašivanja i prijetnje započeli već kad su predali dokumente za osnivanje sindikata. Dakle, za očekivati je da će se borba nastaviti jer je riječ o najmoćnijim ljudima u Albaniji koji sigurno neće samo tako dopustiti radničko organiziranje koje ugrožava njihove profite. Pogotovo jer im je ovo prvo suočavanje s takvim otporom. Podršku radnicima daje Organizata Politika (Politička organizacija), jedina lijeva organizacija u Albaniji. Valja naglasiti da se radi o izrazito hrabrom činu radničkog otpora u kontekstu policijskog zastrašivanja i prijetnji otkazima. Možemo im jedino iskazati solidarnost i najaviti da ćemo pratiti njihovu borbu.
Marko Kostanić