51 godina života koju je proživjela ne izgleda dovoljno, no za iznimne umjetnike poput Rim Banne u tih 51 godinu se može stvarati i proživjeti 1000 divnih godina
U subotu ujutro u rodnom Nazaretu (Galileja, sjeverna Palestina) u dobi od 51 godine preminula je najpoznatija palestinska glazbenica Rim Banna. Prvi album pod nazivom „Jafra“ Banna je snimila još kao tinejdžerka 1985, a postala je poznata 1990-ih godina po prekrasnim dječjim pjesmama i uspavankama koje je crpila iz palestinske tradicije i uglazbljivala ih ili obrađivala kako ne bi pale u zaborav. Zahvaljujući njoj mnoge od tih starih pjesama – natopljene sjetnim i melankoličnim tonovima – i dan danas se pjevaju u palestinskim obiteljima.
U sljedećoj fazi svog stvaralaštva Rim Banna pjeva i o političkim temama i o svakodnevici i patnjama svog palestinskog naroda. Nastavlja obrađivati tradicionalne palestinske pjesme stapajući ih s modernim melodijama i uglazbljivati staru palestinsku poeziju i tako ih čuvati od zaborava (posebno su lijepe tahalil, stare palestinske pjesme, obično spjevane na temu neispunjene čežnje i gubitka). Komponira pjesme i piše poeziju nadahnutu kulturom, poviješću i folklorom palestinskog naroda, te njegovom raspetošću između očaja i nade pod izraelskom okupacijom. Cilj joj je glazbom ojačati kulturno pamćenje i identitet svog naroda, očuvati stare narodne tekstove i pomoći mlađoj generaciji da ih ne zaboravi. Ubrzo postaje omiljena u Palestini. Zbog njenog rada na opjevavanju palestinske svakodnevice mnogi u Palestini ju doživljavaju kao glas, simbol samosvijesti i otpora okupiranih palestinskih područja, a 2016. je u Palestini izabrana i za osobu godine. Rimine su pjesme snovi o slobodi Palestine, ali snovi u kojima nema mjesta za jadikovke, beznađe ili mržnju i nasilan otpor, snovi u kojima prevladava inspirirajuća pozitivna energija. Rim Banna u svojoj glazbi vidi formu nenasilnog otpora, za nju je „glazbena i kulturna intifada“ jedini način za Palestince da si sami pomognu, jer ih u političkoj areni nitko ne sluša.
No, iako je Rim u svojim pjesmama opjevala palestinsku nacionalnu ideju, nije se nikad smatrala simpatizerom bilo kakvih nacionalističkih ideja; štoviše, u jednom se intervjuu ponosno izjasnila kao „komunistica“, a u njenom stanu u Nazaretu i danas visi portret Che Guevarre. Kao jedanaestogodišnjakinja, Rim je sanjala kako će jednog dana postati borac za slobodu Palestine. Majka je otkrila njen prekrasni glas i usmjeravala ju da postane pjevačica, napominjući joj kako glazba može prenijeti važne poruke i odigrati značajnu ulogu u otporu okupaciji. Na kraju je Rim postala pjevačica, ali na neki način ostvarila i svoj djevojački san.
Pored toga što je u svojim pjesmama opjevala patnje Palestinaca pod okupacijom, otimanje zemlje, rat, smrt, uništavanje materijalnih i kulturnih dobara, glad, njene pjesme su i svjedočanstvo o ljepoti Palestine, polifonija pustinjskih ritmova juga, pjesama mora i obale, udaranja vode u stijenje, jeke planina i visoravni, zvukova starih kanaanskih himana – među kojima su i hvalospjevi drvu masline, grožđu na brežuljcima Palestine i ustrajnom kaktusu u pustinji – i veselog pjeva i živživkanja vrabaca i slavuja.
Jedna sasvim nova faza njenog stvaralaštva počinje 2002. susretom s norveškom pjevačicom i kompozitoricom Kari Bremnes koja je otkrila Rimin prekrasni glas prilikom posjete Palestini i odmah ju pozvala u Norvešku da sudjeluje u snimanju albuma „Lullabies from the Axis of Evil“ („Uspavanke iz Osovine zla“), zahvaljujući čemu Banna postaje poznata i na europskoj glazbenoj sceni. Ovaj odlični album sadrži uspavanke i tradicionalne obiteljske pjesme iz onih zemalja koje je George W. Bush nazvao „osovinom zla“: Iran, Sjeverna Koreja i Palestina, kasnije su dodani Sirija, Libija i Kuba. Ideja ovog antiratnog albuma je bila pokazati kako i te zemlje imaju značajnu i vrijednu kulturu i civilizaciju. Banna 2008. sudjeluje – zajedno s grupom umjetnika iz raznih zemalja svijeta – u još jednom sličnom i odličnom projektu, u stvaranju albuma „Songs across Walls of Separation“ („Pjesme duž zidova razdvajanja“). Album sadrži pjesme iz Palestine, Maroka, Sirije, Kašmira, Cipra i Meksika, sve redom zemalja u kojima postoji neki zid koji razdvaja ili dvije zemlje ili dva suprotstavljena naroda. (Ideja tog projekta me onomad fascinirala i bila soundtrack za tekst „O kulturi zidova i kulturi mostova“, koji smatram neizostavno bitnim u mom ljudskom sazrijevanju.)
Važan aspekt Banninog učešća na europskoj glazbenoj sceni bili su njeni napori da približi puls palestinskog naroda i svih drugih arapskih naroda zapadnom svijetu. U jednom je intervjuu izjavila kako želi ometati zapadnu publiku u njihovom mirnom snu, da razmisle o tome što se događa u Palestini, ali i u drugim nemirnim i nesretnim zemljama svijeta. Norveški producent Erik Hillestad opisuje kako mu je susret s Rim Bannom promijenio život, kako je zahvaljujući njenoj glazbi norveška javnost stekla više razumijevanja za situaciju Palestinaca.
Iako Rim Banna naravno nije ni u kakvom krvnom srodstvu s egipatskim učenjakom i osnivačem Muslimanskog bratstva Hassanom Al-Bannom (1906-1949), koji je ponudio prvu modernu formulaciju koncepta političkog islama u arapskom svijetu, zajedničko ovome dvome su napori na jačanju svijesti o važnosti palestinskog pitanja u drugim zemljama. Dok je Hassan Al-Banna s Muslimanskim bratstvom pokrenuo kampanju za Palestinu za vrijeme arapskog ustanka u Palestini 1936.-1939. i zahvaljujući njemu je Palestina postala ne samo panarapsko pitanje na Bliskom Istoku nego i prisutna u svijesti muslimana diljem svijeta, Rim Banna je kroz glazbu približila palestinsko pitanje ljudima iz niza europskih zemalja. Unatoč njenoj popularnosti u i važnosti za palestinski narod nisam primijetio da je ikoji od bh. medija ili itko od eksperata za Palestinu s društvenih mreža koji redovno i strastveno pišu i postaju o Palestini ijednom viješću ili kratkim postom obilježio smrt najpoznatije palestinske pjevačice. (Uzgred budi rečeno, nedavno sam doživio da me na Prometejevoj stranici strastveno napao jedan „ekspert“ za Palestinu koji rado piše o genocidnim cionistima, a svoje izlaganje je završio upitavši „šta ja kao katolički navijač za historijska prava jevreja“ radim na Prometeju koji je, tobože, „već ranije objavio jedan tekst u kojem se opravdava cionizam“. Da stvar bude komičnija, isti se lik smatra autentičnim protagonistom multietničke ljevice u BiH. Ipak, eto, ni njemu nije palo na pamet da napiše koju riječ o smrti jedne od najpoznatijih kulturnih radnica u Palestini.)
Još jedan važan album Rim Banne je „Maraya Al-Ruh“ („Ogledalo duše“) iz 2005, vjerojatno njen međunarodno najpoznatiji album. Radi se o miksu melankoličnih orijentalnih balada veselih pjesama iz palestinskih narodnih pjesama, a album je posvećen palestinskim i arapskim političkim zarobljenicima u izraelskim zatvorima. Jedna od bitnijih Riminih pjesama je „The Free Man“ („Slobodan čovjek“), tekst tuniškog političkog borca za slobodu Amara Omranija, napisan dok je isti bio mučen u zatvoru za vrijeme Arapskog proljeća. Pjesma je poziv na pobunu protiv svih nepravednih zločinačkih režima.
Rim Banna se posebno intenzivno skrbila o djeci pogođenoj ratom u Palestini. Prije 2000. je često nastupala u Gazi u izbjegličkim logorima, često riskirajući život kako bi zauzvrat dobila osmijeh i nadu na prestrašenim dječjim licima. Njen album „April Blossoms“ („Cvatovi aprila“) 2009. je posvećen stradaloj djeci u Gazi. U jednom je intervjuu ispričala kako je kao dijete stalno sanjarila i drijemala u učionici, pa joj je učitelj govorio kako takva kakva jest nikad neće ništa postići u životu. Ohrabrivala je i pozivala djecu diljem svijeta da ne odustaju od svojih snova.
Kao osoba Rim je bila emotivna, lijepa žena s prekrasnim glasom, jaka i tvrdoglava, hrabra i odlučna, a opet u svojim nastupima nekako suzdržana, skromna i odmjerena, pristupačna i razgovorna; nikad joj nije bila važna samopromocija, nego glazba i poruka koju njena glazba ima prenijeti. Prilikom snimanja albuma je prisutne znala rasplakati svojim izvedbama. Njene pjesme su na arapskom, ali nije ih nužno razumjeti kako bi vam se svidjele jer su nabijene snažnim emocijama. Na jedinstven način Rim Banna je kombinirala duh otpora, nadu u slobodu i užitak stvaranja glazbe.
I onda joj je prije 9 godina dijagnosticiran karcinom. Ostala je aktivna zadnjih godina, davala mnoge intervjue u kojima su gledatelji mogli primijetiti kako je izgubila svoju divnu, divlju kovrčavu kosu. Prije dvije godine je nakratko izgubila sposobnost govora zbog oštećenja glasnih žica, ali je uspjela izliječiti glasne žice i pritom izjavila kako će pjevati dok god može disati. Preminula je u svom rodnom Nazaretu. 51 godina života koju je proživjela ne izgleda dovoljno, no za iznimne umjetnike poput Rim Banne u tih 51 godinu se može stvarati i proživjeti 1000 divnih godina. U jednom tekstu Rim Banna je svoj život opisala kao cvjetić koji se propinje iz kamenitog tla i probija kroz stijenje kako bi ugledao sunce i sprijateljio se s vjetrom. Rim je pokopana u grčkoj pravoslavnoj crkvi u rodnom Nazaretu. Mnoštvo naroda je bilo na njenom sprovodu i pjevalo pjesme o slobodi i dostojanstvu Palestine. Njen glas će ju nadživjeti, a tisuće Palestinaca će i dalje sanjati slobodu kroz njene pjesme.
Autor: Marijan Oršolić