Ditu reklamiramo i kupujemo njene proizvode. Porast će prodaja, Dita će postati zanimljivija ozbiljnim kupcima, njeni radnici će imati više snage odbiti neozbiljne kupce, deterdženti će se proizvoditi, ljudi će pošteno svoje plaće zaraditi, a mi ćemo biti bolje društvo
Dino Šakanović
Ditu ostaviti nećemo! Malo je onih koji se s tim ne bi složili. Ne radi se ovdje više samo o fabrici Dita. Ipak, nije fer reći tako. Prvo zato što Dita nije fabrika deterdženata nego industrija deterdženata koja je imala preko 200 proizvoda od kojih je mnoge poput čuvenog Arix Tenza osmislila i napravila sama. I imat će ih ponovno ako ustrajemo. Drugo, zato što se ne radi „samo“ o Diti. Ni Dita kao objekt i postrojenje nije ni tako mala ni tako beznačajna sama od sebe da bi bila „samo“ Dita. Ona ima kapacitet i tehnologiju da kompletno podmiri bh potrebe za deterdžentima, i to nekoliko puta. Kada je izgrađena, Dita je građena kao svjetsko postrojenje koje je uistinu izvozilo širom svijeta. Još i danas u laboratoriju imaju ambalaže proizvoda izvoženih na Bliski istok ili u Rusiju. Nedavno su ponovno obavili simboličan posao za Jemen i dobili certifikate potrebne za izvoz u Europsku uniju. Nije loš start za preduzeće u stečaju.
Iako nije ni „fabrika“ ni „samo“, Dita je postala puno više od onoga što je bila u svojim najboljim danima. Postala je simbol i živi spomenik našoj sposobnosti, odlučnosti i ako baš hoćemo INATU. Upravo je Dita JEDINA veličanstvena i pozitivna priča naše pljačkaške privatizacije i našeg promašenog poraća. I to ne zato što je Dita izbjegla privatizaciju već zato što ju pobjeđuje.
Priča o Diti podsjeća na onu bajku kad djed čupa repu pa u pomoć zove redom babu, unuka, unuku, psa, mačku i na kraju miša koji presudi da se repa iščupa. Nekako isto tako mi svi čupamo Ditu iz ralja propasti i pljačke. Prvi su je počeli čupati radnici, uz radnike u pomoć priskočili volonteri, donatori, intelektualci, građani, bendovi, javne ličnosti, svi… I iščupat ćemo je. Dita je naš jedini uspjeli projekt. Naš, u smislu našeg društva, cijelog. Ta tuzlanska industrija deterdženata pokazala nam je svima i da možemo i kako možemo. Svi smo stali uz Ditu i prevazišli naizgled nemoguće. Iz doskora prokisle, blatnjave, trule i mrtve fabrike, danas teku rijeke deterdženta i tone praška za veš vrhunskog kvaliteta. Tko ne vjeruje, neka opere veš Arix Tenzom, a rernu pošprica Blic Grillom. Osjetit će razliku.
I od sve te veličanstvene priče o Diti izgleda da ono najveličanstvenije još nismo vidjeli. Tek dolazi naša najveća pobjeda nad nepravdom u koju smo zavijeni. Dita u stečaju, kako joj je službeno ime danas, postoji, radi i pozitivno posluje, ali jedva. Ditinih proizvoda u marketima nema dovoljno. Nema ih svih i svuda, kao što imaju drugi. Kao preduzeće u stečaju, iako posluje pozitivno, Dita nema ravnopravan položaj na tržištu jer ne može učestvovati na svim konkursima već mora poslovati preko drugih firmi što poskupljuje proizvode. Velike trgovačke kuće mogu je ucjenjivati ako hoće. Kako, slobodno se može reći, JUNAK borbe za Ditu, Emina Busuladžić kaže: „Dita je tek sad usred najteže borbe“. Iako je proizvodnja pokrenuta, Dita nema vlasnika već njom upravlja odbor povjerilaca (naziv za tijelo koje predstavlja sve one kojima je Dita dužna). Dobro, to formalno. Praktično upravljaju radnici, mada odbor povjerilaca može „presjeći“ i rasprodati Ditu u staro željezo ako poželi. Ali ne smije, zbog svih nas. I to je naše najjače oružje. Na seriju od nekoliko prodaja niko se nije javio, a mnogi su se raspitivali. Izgledalo je kako se „balon zvani Dita“ „ispuhao“. Javnost je izgubila interes, Dita je ušla u probleme… Činilo se kako će cijeli poduhvat zvani Dita propasti. Ali neće!
Jedan intervju radnika Dite sve je preokrenuo. Poruka „Nemamo za reklame, potražite nas na policama“ ponovno je podigla cjelokupnu javnost u pomoć našoj Diti, našem simbolu ponosa. Ponovno su uz Ditu stali i s lijeva i s desna. Što je najveličanstvenije, prvi su krenuli opet građani za koje bi bilo nepristojno reći ono tako uobičajeno „obični“. Nismo mi obični nimalo. Natjerali su nas da budemo „neobični“ kako bismo preživjeli ovaj kaos. Sad ćemo i pokazati koliko „neobični“ možemo da budemo. Rodila se ideja da se privatni facebook nalozi pretvore u najbolju reklamu za Ditu. Bilbordi, TV reklame, zakup prostora na televizijama, radiju i portalima je skup. Naslovnice i vremenske crte na facebooku su besplatni. Počela je lavina „Dita fotografija“, a stare stranice podrške Diti su oživjele. Svi oni koji su već jednom pomogli spasiti Ditu, ponovno su se aktivirali i dali svoj doprinos.
Ovoga puta još i više smo uspjeli. Ne samo da su kao ranije uz Ditu stali građani, a većina medija pratila. Sad su uz Ditu mediji i građani stali aktivno. Prvi je počeo Tuzlanski.ba objavivši kako će besplatno dati Diti reklamni prostor na svom portalu. Čini mi se da je Front Slobode odavno besplatno reklamirao Ditu. Uz njih su odmah krenuli i drugi. Naslovi „Društvene mreže uz Ditu“ na portalima TV kuća, radio stanica, internet portala… Rukometni klub Bosna Sarajevo, i sam jedva preživjevši pokušaj gašenja, ponudio se sam besplatno reklamirati Ditu na svojim utakmicama. Radio-televizija Unsko-Sanskog pridružila se akciji također s besplatnom reklamom. Gotovo nemoguće bilo bi pobrojati sve portale, bendove, aktiviste, stranice, pojedince i organizacije koji su krenuli u akciju reklamiranja i spašavanja Dite. Čini mi se kako je pokret ovaj put još i jači nego prethodni.
Ditu reklamiramo i kupujemo njene proizvode. Porast će prodaja, Dita će postati zanimljivija ozbiljnim kupcima, njeni radnici će imati više snage odbiti neozbiljne kupce, deterdženti će se proizvoditi, ljudi će pošteno svoje plaće zaraditi, a mi ćemo biti bolje i bogatije društvo. Ne toliko za novac, koliko kao ljudi koji smo uspjeli i pokazali da možemo biti uspješni i ponosni na sebe.
Kao u onoj basni o čupanju repe, kad svi zapnemo, možda će baš ona jedna kutija Arix Tenza koju će neko od nas kupit presudit u uspjehu svih nas zajedno s Ditom. Dita je naš „Staljingrad“, naš „Dan D“. Ova Industrija deterženata naša je prekretnica u borbi za normalno društvo i dostojanstven život, naša prva važna bitka koju smo dobili. Uz Ditu, pobijedit ćemo! Srđan Puhalo odlično je napisao: „Jebeš reklame, Dita ima nas!“
Sutra ujutru kupujem Arix Tenzo, Softly i 3De. Potrošilo se. Dobri su, a i radnici su zaslužili. A vi?
Portal Prometej.ba naravno priključuje se akciji reklamiranja i spašavanja Industrije deterdženata Dita. Reklamu koja će od danas biti na našem portalu izradila je naša Ena Kukić. Prometej kao lik iz grčke mitologije koji je ljudima donio vatru, svjetlost, toplinu, uz Ditu je koja istu svjetlost i toplinu donosi u naše privatizacijom uništeno društvo. Zajedno, uspjet ćemo!