Regulacioni plan po volji tajkuna

Regulacioni planovi građanima se predstavljaju kao “sveto slovo” koje se bez pogovora mora poštivati, tajkunima se crtaju prema njihovoj mjeri. Kako je kompleks “Čajavec” postao tržni centar “Emporium”, bez regulacionog plana. Da li će građani Banjaluke tajkunima platiti “Titove puteve”?

piše: Mirjana Tešanović

Građani Banjaluke se dobro sjećaju 2012. godine kada je na javnoj površini, parku, poznatom kao “Picin park” počela gradnja objekta za potrebe M:tela. Investitor je bio vlasnik “kofer-firme” Grand Trade i kum Milorada Dodika, Mile Radišić. Gradnja je nastavljena i nakon nekoliko mjeseci dugih protesta građana i tužbi Željka Vulića, vlasnika privatne parcele, koji je ostao okružen ovim zdanjem. Iako je sud nedavno donio rješenje kojim se utvrđuje da su dozvole za ovaj objekat izdate nezakonito, zgrada je ostala, a kum i “kum” zaradili su milione.

U jeku kampanje za izbore 2018. godine, u julu mjesecu, na javni uvid građanima dat je Nacrt regulacionog plana “Centar – Zapad 1” koji obuhvata kompleks nekadašnjeg “Čajevca”. Priča o ovom kompleksu počinje privatizacijom.

Privatizacija “Čajevca”

Preduzeće “Sloboprom” iz Lončara, čiji je vlasnik Slobodan Ćurčić, kupilo je 2007. godine banjalučku firmu “Čajavec-Elektromehanika” za 3.502.000 KM.

“Sloboprom” se jedini javio na tender za banjalučku fabriku u kojoj je bio pokrenut stečaj. Ćurčić se obavezao da će zadržati postojeću djelatnost “Čajavec-Elektromehanike” i najmanje 125 radnika. Garancije za kupca dala je Nova banka, koja se obavezala da će uplatiti nešto više od tri i po miliona KM u zakonom utvrđenom roku.

Objekti “Čajavec-Elektromehanike” koji se nalaze u centru Banjaluke nuđeni su za 69.868.967 KM. Poslije neuspješnih licitacija Odbor povjerilaca “Čajavec-Elektromehanike” odredio je najnižu cijenu preduzeća na tri i po miliona KM i raspisao tender za prodaju. Iz prodaje su isključeni alat, repromaterijal, sirovine i rezervni dijelovi, čiju cijenu je naknadno trebalo da odredi posebna komisija.

Ćurčić je rekao da je bio prisutan na posljednjoj licitaciji, ali da nije nudio novac, jer je zaključio da su razni posrednici za “Čajavec-Elektromehaniku” ponudili skoro pet miliona KM, a poslije odustali.

Dosta Baraković, stečajna upravnica, bila je zadovoljna ovom prodajom, tvdeći kako je nakon stečaja najvažnije da se nastavi proizvodnja i da radnici ne ostanu bez posla. Dragan Tolimir iz odbora povjerilaca rekao je da je ovom prodajom ostvaren cilj stečajnog postupka – uspješna reorganizacija firme.

Ali firma nije reorganizovana, proizvodnja nije nastavljena, a radnici su ostali bez posla. Još jedna priča o pljačkaškoj privatizaciji, u samom centru Banjaluke, na nekoliko desetina hiljada kvadratnih metara, po istoj matrici. Gurnuti privredni subjekat u stečaj, obezvrijediti ga kako bi ga “biznismeni” bliski vlasti mogli kupiti ispod svake cijene, a onda graditi stambene i poslovne objekte. Zarada za tajkune milionska, gubitak za budžet grada takođe milionski.

Cijelo područje “Čajevca” nije bilo obuhvaćeno regulacionim planom, pa je samim tim  svaka gradnja u ovom kompleksu bila nezakonita.

Radimo, gradimo bez regulacionog plana, ali sve po zakonu

U decembu 2011. godine odbornici Skupštine grada Banjaluka vratili su na doradu regulacioni plan “Centar – Zapad 1”, koji predstavlja prostor nekadašnje fabrike “Čajavec” i uputili na preispitivanje vlasničku strukturu nad zemljištem koje je planski definisano kao javna površina.

Tadašnji predsjednik Skupštine Grada, Slobodan Gavranović, rekao je da se radi o veoma interesantnom i vrijednom lokalitetu koji su smjernicama definisali kao poslovnu zonu, odnosno samo objekte poslovnog sadržaja, bez objekata za stanovanje, sa namjerom da se što veći broj objekata zadrži uz odgovarajuću adaptaciju. On je još dodao kako se radi o skupoj lokaciji sa stanovišta uređenja, te da ih brine ono što će grad morati da ulaže ukoliko se cjelokupno zemljište izvan objekata definiše kao javna površina kako je to bilo u prijedlogu regulacionog plana.

Naveo je kako je potrebno definisati vlasničko stanje i dio odgovornosti podijeliti sa potencijalnim investitorima, koji se već nalaze na toj lokaciji, te da se javne saobraćajnice i dio zemljišta koji mora da bude javna površina u funkciji uvezivanja tog prostora u gradsku matricu u planu tako i definišu.

I tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović smatrao je da ovaj kompleks treba da bude poslovna zona, pogotovo što se tu već nalazi Univerzitet za poslovne studije, a načelnica Odjeljenja za prostorno uređenje Verica Kunić navela je kako su na tom području dozvoljene edukativne, administrativne, ugostiteljske i druge trgovačke i poslovne djelatnosti, te da to više neće biti proizvodni već poslovni kompleks.

Godinu dana kasnije, iako regulacioni plan nije usvojen, kupci objekata u kompleksu “Čajevca” na nezakonit način uveliko grade, dograđuju i renoviraju zgrade.

Prvi objekat bez postojanja regulacionog plana, izgradio je i izvjesni Savo Ilić. On je na mjestu nekadašnje kotlovnice “Čajevca” sagradio zgradu, čije prizemlje je izdao SDS-u. Iznad sjedišta SDS-a napravio je još jedan sprat.

Objekat u kome se nalazi SDS

Načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove Novak Petraš u novembru 2012. donio je rješenje kojim je naloženo da se sruši nelegalno dograđeni dio objekta u krugu “Čajevca” koji je izgradio Savo Ilić.

Načelnica Odjeljenja za prostorno uređenje u Administrativnoj službi grada Banjaluka Verica Kunić poništila je rješenje načelnika Novaka Petraša.

U Odjeljenju za prostorno uređenje naveli su da je sve u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i građenju.

Istovremeno počinje da radi i gradi Slobodan Ćurčić, vlasnik firme “Sloboprom” iz Brčkog i vlasnik 70 odsto objekata “Čajevca”. Godine 2012. adaptira objekte uz zapadni tranzit da bi ih iznajmio drugim firmama. Tu su nekad, prema riječima radnika “Čajevca”, bile zgrade galvanizacije, gornje montaže, skladišta i preciznog liva.

Objekti nekadašnjeg kompleksa “Čajavec”

Ćurčić je tvrdio kako za “adaptacije i sanacije” objekata ima potrebne dozvole Administrativne službe grada i da će te objekte izdati “Konzumu”, “Agrokoru”, “Gorenju”, “Velpromu”, “DM-u”… Rekao je i da je te objekte kupio, ali ništa nije gradio, odnosno da nije mijenjao gabarite zgrada nego ih je samo adaptirao, jer za tu zonu ne postoji regulacioni plan.

Da se ne radi o izgradnji novih objekata, već da se radovi izvode na osnovu izdatih lokacijskih uslova za sanaciju i adaptaciju postojećih objekata u svrhu promjene namjene, bez odstupanja u horizontalnim i vertikalnim gabaritima tvrdili su tada i iz Odjeljenja za inspekcijske poslove Administrativne službe grada Banjaluka.

Međutim, kako regulacioni plan za “Čajavec” u to vrijeme nije postojao, svaka gradnja u ovom kompleksu bila je nezakonita.

“Adaptirani i sanirani” objekti kompleksa “Čajavec”

U “prostornom” ništa ne znaju

S obzirom da regulacioni plan “Centar – Zapad 1”, koji obuhvata kompleks nekadašnjeg “Čajevca”, a koji se u banjalučkom žargonu već odavno naziva tržni centar “Emporium”, nije usvojen ni u januaru 2019. godine, zatražili smo od nadležne službe Gradske uprave informacije o dozvolama koje ovi objekti imaju.

Pismeni odgovor nismo dobili, ali u telefonskom razgovoru šefica Odsjeka za saradnju sa građanima Nikolina Račić, na koju smo bili upućeni kao na nadležnu za naš upit, saopštila nam je prvo kako su firme koje smo naveli samo zakupci, a da u “prostornom” ne znaju ko je investitor, ali da će se potruditi da to sazna i javiti nam. Kako se nije javljala na dan kada je obećala, ponovo smo je kontaktirali naredenog dana, kada nam je ponovila da još ne znaju ko je investitor, ali da će nam se javiti do kraja radnog vremena. Ni ovaj put se nije javila.

Zanimljivo je da u “prostornom” ne znaju ko je investitor, iako se još 2012. godine znalo da je to firma “Sloboprom” kojoj su tada navodno izdati lokacijski uslovi za sanaciju i adaptaciju postojećih objekata u svrhu promjene namjene.

Zanimljivo je da u “prostornom” ne znaju ko je investitor, iako je Nacrt regulacionog plana “Centar – Zapad 1” do 20. jula 2018. godine bio na javnom uvidu i u prostorijama Gradske uprave grada Banjaluka.

Prava “poslastica” među zanimljivostima u “prostornom” je da ne znaju ko su tajkuni koji prema izjavi gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića hoće da nam prodaju puteve u “Čajevcu”, tačnije “Titove puteve”.

Ko je Slobodan Ćurčić?

Vlasnik firme “Sloboprom”, Slobodan Ćurčić, u posjedu je 11.008 metara kvadratnih objekta koji se prema posjedovnom listu broj: 4412/9 knjiži kao Fabrika R. ČajavecEk – privredna zgrada, a u kojoj se sada nalazi hotel Jelena kao i mnoge druge firme kao zakupci poslovnih prostora.

Ćurčićev “Sloboprom” pominje se u aferama izgradnje bolnice u Bijeljini i izgradnje i rekonstrukcije centralnog medicinskog bloka Univerzitetske bolnice Banjaluka (bivši KBC).

Slobodan Ćurčić je presudom Suda BiH (broj KPV-09/04 od 7.3.2005. godine) osuđen na 3 godine zatvora zbog utaje poreza i pranja novca u iznosu od ukupno 324.044 KM, sa ostalim fizičkim i pravnim licima iz iste presude.

Ćurčić je optužen od strane Tužilaštva BiH pred Sudom BiH, u predmetu br. KT-80/06 od 16.11.2009. godine, takođe za utaju poreza, zbog čega mu je izrečena presuda od godinu dana zatvora.

Ćurčić je bio visoki funkcioner SNSD-a.

Ćurčićev “Sloboprom” je vlasnik 70 odsto objekata “Čajevca” koje je “adaptirao i sanirao sve po zakonu”, iako regulacioni plan ne postoji, a onda izdao u zakup.

Da li je Ćurčić tajkun o kome govori gradonačelnik Radojičić?

Kako je SNSD pogodovao Ćurčiću i ostalim vlasnicima kompleksa “Čajavec”

Još od vremena kada su počeli nezakoniti radovi na kompleksu “Čajevca”, koji nije obuhvaćen regulacionim planom, na vlasti u Gradu Banjaluka je SNSD. Tokom tih šest godina nikli su poslovni objekti u kojima se kao zakupci nalaze razne firme koje se bave prodajom robe i usluga, hotel, kancelarijski prostori… Prema smjernicama iz 2012. godine ovdje je trebalo da bude poslovna zona, ali da objasnimo red koraka. Prvo se mora usvojiti regulacioni plan kojim se predviđa šta se na određenom prostoru može graditi. Nakon toga investitori traže lokacijske uslove, pa građevinsku dozvolu kojom se određuje i visina naknade koju investitor treba da plati gradu. Za objekte ove kvadrature radi se o milionskim iznosima. Nakon što je objekat izgrađen vrši se tehnički  prijem, a nakon toga izdaje upotrebna dozvola bez koje se objekat ne može staviti u upotrebu.

Kakve dozvole imaju objekti koji se nalaze u krugu “Čajevca” u kojima dnevno boravi na stotine ljudi, iz gradske uprave nisu nam odgovorili u zakonom utvrđenom roku od 15 dana, ali smo zato iz tri različita izvora saznali da ovi objekti nemaju potrebne dozvole.

Nacrtom regulacionog plana iz 2018. godine praktično je predviđena legalizacija postojećeg stanja, uz mogućnost dogradnje, kada je u pitanju objekat u kome se nalazi hotel Jelena, dvije podzemne etaže, koje su kako smo čuli od izvora, predviđene kao garaže.

Nacrt regulacionog plana “Centar – Zapad 1” – objekat u kome se nalazi Hotel Jelena

Gradonačelnik Igor Radojičić u maju 2018. godine potvrdio je da čitavo područje “Čajevca” nema regulacioni plan i neuređeno je, odnosno nema raspored saobraćajnica, objekata, komunalija ili bilo čega, što je pretpostavka za svaku gradnju i za svaki rad, ali nije objasnio kako je moguće da se i pored toga svi ti objekti tamo nalaze.

Radojičić je rekao da nema privatnih saobraćajnica i da grad neće kupovati saobraćajnice, koje su napravljene u doba Tita, od nekoga ko je to privatizovao, a nije imao pravo na to i ukoliko se ne postigne dogovor s investitorima i ako bi regulacioni plan propao, ta zona bi mogla da radi samo “pod ogradom” jer je to svojevremeno bila fabrika ograđena ogradom bez unutrašnjih saobraćajnica.

Da li će grad staviti “pod ogradu” tržni centar “Emporium”, pristati da kupi od privatnika pristupne puteve nekadašnjim objektima kompleksa “Čajavec” našim novcima ili će sve ostati kao i do sada, bez regulacionog plana, ostaje da se vidi.

Ono što sigurno znamo je da Slobodan Ćurčić i ostali vlasnici nekadašnjeg giganta već godinama nezakonito zarađuju milione, a SNSD-ova vlast to prećutno odobrava, očito ne bez interesa.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Autor: Impuls