Naša stranka je, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, prespavala značajni dio svoga mandata, na svim nivoima, a juče izlaze sa saopštenjem kako se pune tri godine zalažu za neskraćivanje časova tokom Ramazana u obrazovnim institucijama Kantona Sarajevo.
Op, trt, gewesen sein…
Piše: Behzad Čirkin
Simptomatično je da je aktuelni premijer Kantona Sarajevo gospodin Nihad Uk iz “Naše stranke” i da “Naša stranka“ zajedno sa koalicionim partnerima iz tzv. Trojke“ cijelo navedeno vrijeme obnaša vlast u Kantonu Sarajevo.
Lično sam protiv ovakve i bilo koje slične odluke, jer ona direktno korespondira, “na mala vrata”, sa okupacionim “svetosavljem” u RS ili sa “dvije škole pod jednim krovom” u dijelovima FBiH gdje HDZ BiH ima značajniju političku moć, a istovremeno je, zajedno sa svim kazanim, u suprotnosti sa ustavom zagarantovanim vrijednostima sekularizma bosanskohercegovačkog društva.
Lično sam bio obradovan da je aktuelna ministrica obrazovanja KS sa hidžabom, jer tim se daje slika upražnjavanja vrijednosti multikulturalnosti bosanskohercegovačkog društva, za koje se proklamativno zalažu sve tzv. probosanske političke opcije, ali je ta radost nestala sa ovom diskriminatorskom odlukom.
Zar je moguće uvoditi u javne obrazovne institucije specijalne radne režime po potrebama pripadnika jedne vjere, u državi u kojoj se garantuje sloboda vjere i sloboda od vjere, a pojam nesdiskriminacije jeste državni ustavni imperativ.
Tu se diskriminiraju djeca i uposlenici obrazovnih institucija koji jesu muslimani, a ne poste; a uskraćen im je normalan nastavni proces, što je veliki hendikep i za njih i za društvo.
Tu je diskriminovana izolacija ustavom garantovane “slobode vjere i slobode od vjere”, jer se svi u ovakvom i sličnim dominionima moraju povinovati odlukama većine na tom prostoru.
Sekularnost je neutralnost javnih institucija po osnovu vjeroispovijesti ili uvjerenja, a kojom se obezbjeđuje puna ravnopravnost građana i građanki različitih vjeroispovijesti ili uvjerenja u javnom prostoru, bez diskriminacije.
To je Bosna i Hercegovina koja ima budućnost, sve drugo je uzajamno propadanje.
Ne samo to, naša “probosanska politika” se sve više učahuruje u moć nekoliko kantona, bez vidnog i značajnog državotvornog iskoraka ka ostalim prostorima naše države.
Kanton Sarajevo je baška priča, tu je već treću godinu, kao što je pomenuto, u sekularnoj Bosni i Hercegovini uvođenje na mala vrata ramazanskog raspored časova u javnim obrazovnim institucijama, čime se vrši diskriminacija svih onih koji su drugi i drugačiji po bilo kom osnovu (čak i onih đaka koji jesu muslimani, a ne poste, a moraju se uklapati u skaćenost obrazovnog procesa, što je velika šteta).
Da ne pominjem one učenike/prosvjetne radnike i ostale koji pripadaju drugim konfesijama ili koji ne pripadaju nijednoj, što je pojam deklarisane slobode u savremenom društvu. Sekularnost je garancija slobode vjere i slobode od vjere.
Sekularnost je neutralnost javnih institucija po osnovu vjeroispovijesti ili uvjerenja, a kojom se obezbjeđuje puna ravnopravnost građana i građanki različitih vjeroispovijesti ili uvjerenja u javnom prostoru, bez diskriminacije.
Taj ustavom zagarantovani princip narušava aktuelna ministrica obrazovanja Kantona Sarajevo, gospođa Naida Hota-Muminović za koju sam bio sretan vidjeti je u hidžabu kao ministricu, ali je to bilo kratkog vijeka zbog ove odluke kojim se gleda jako uska slika bosanskohercegovačkog društva bez sagledavanja ukupne cjeline i potreba za budućnost cijele Bosne i Hercegovine.
Politika markiranja „svojih dominiona“ je jako štetna i destruktivna za generacije koje dolaze.
Ustav Bosne i Hercegovine jasno kaže, onome ko umije da čita, da niti svetosavlje niti bilo šta slično nemaju prostora u javnim obrazovnim institucijama, ali se u političkoj baruštini naše svakodnevnice uzajamno naguravaju, markirajući svoje dominione, na štetu manjina i države Bosne i Hercegovine.
U Ustavu Bosne i Hercegovine stoji da sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode što uključuje i slobodu misli, savjesti i vjere.
U Ustavu Bosne i Hercegovine se poentira pojam nediskriminacije kojim se garantuje:
“Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.„
Bosna i Hercegovina sa markiranim dominionima, po bilo kom osnovu, ima jako nezdravu budućnost i jako izglednu gerijatrijsku perspektivu kroz demografski odliv mladih i zdravih ljudi.