Iako se trenutno rafting u BiH i Crnoj Gori države odvija bez značajnijih problema, to nije zbog napora koje su u rješavanje problema uložila obje države već alternativnih rješenja, koja svakako nisu trajna
B. Mrkić-Radević
Dvadeset kilometara puta probijenog desnom obalom rijeke Tare riješilo je međudržavne problem BiH i Crne Gore. Danas turisti koji žele na rafting Tarom u dijelu koji protiče kroz BiH ne moraju prelaziti granicu na Šćepan Polju, ukoliko su spremni na malo neudobnije vožnje.
Rijeka Tara na svom završnom toku prirodna je granica između Crne Gore i BiH. Izuzetno atraktivna za obavljanje rafting djelatnosti, Tara svake godine privlači brojne turiste iz cijelog svijeta. Za rafting klubove i kampove nikle na njenim obalama, to je značajan izvor zarade. Iako se trenutno rafting u obje države odvija bez značajanijih problema, to nije zbog napora koje su u rješavanje problema uložila obje države već alternativnih rješenja, koja svakako nisu trajna.
Problemi na granici
Jedan od najvećih problema prilikom obavljanja raftinga, kada je riječ o turistima koji borave u BiH, a koji ipak ne žele koristiti alternativni put, jeste prelazak granice sa Crnom Gorom. Početna tačka za rafting je Brštanovica, na rijeci koja je prirodna i administrativna granica. Do 2017. svaki gost koji se želio spustiti Tarom do Brštanovice je morao doći preko graničnog prelaza Šćepan Polje. Na tom mjestu, opisuje za Žurnal Drago Todorović iz kampa Drina-Tara, stvarale su se ogromne gužve:
-To je sve doprinosilo nervozi posjetilaca, zamislite ljetni dan na 40 stepeni i haos na granici. Dolazilo je do zastoja i komplikacija.
Pritom su rafting klubovi za svakog posjetioca koji pređe granični prelaz morali platiti četiri i po eura takse:
–Za nas je to bio značajan iznos jer u sezoni imamo veliki broj gostiju. Pored toga, te gužve su dovodile do kašnjenja, jer su značajno produžavale vrijeme transfera gostiju – kaže Todorović.
Rafteri su se žalili i na nedolično ponašanje graničnih službenika, te izostanak adekvatne reakcije inspekcije.
Većina kampova u Crnoj Gori se nalazi u blizini Šćepan Polja, a u BiH na Bastasima. Trenutno ih u BiH ima više od 20, dok su neki još uvijek u procesu registracije. Nakon što su rafter iz BiH godinama upozoravali nadležne na neuspjele dogovore oko rješavanja prelaska granice, prije nešto više od tri godine Oružane snage BiH počele su sa probijenjame puta desnom obalom Tare, kako bi se u potpunosti izbjegao ulazak u Crnu Goru. Trasa dugačka oko 20 kilometara, od Huma prema Brštanovici uz samu granicu sa Crnom Gorom, probijena je mehanizacijom Oružanih snaga BiH, koju je na osnovu sporazuma ustupilo Ministarstvo odbrane BiH. Opština Foča izdvojila je 1,2 miliona KM. U avgustu ove godine započelo je i asfaltiranje jedne dionice ovog puta; a cijela tura odvija se na teritoriji BiH.
Danas rafter od Opštine traže da se put dodatno uredi iako većina koristi tu trasu:
–Većina nas koristi novi put napravljen prije dvije godine desnom obalom Tare. Ne idemo na granicu sa Crnom Gorom pa više i nema neprijatnih situacija – pojašnjava Mirko Davidović, menadžer kluba Tara raft.
Međudržavni sporazum
Put je riješio problem koje nije ni je Sporazumom o saradnji u oblasti turizma između Savjeta ministara BiH i Vlade Crne Gore, koji su sredinom 2012. potpisali tadašnji ministri – održivog razvoja i turizma u Crnoj Gori Predrag Sekulić i spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović:
–Stvoreni su preduslovi za kreiranje i promociju zajedničkih turističkih proizvoda, kao što je rafting na Tari i drugi prekogranični projekti, koristeći mogućnost finansiranja iz IPA fondova koji se odnose na prekograničnu saradnju.
Rafteri ipak tvrde da su im crnogorski graničnici tražili različite vrste dokumenata i dozvola za čamce i splavarenje. Tako je 2012. zabilježen i incident kada su crnogorski inspektori naplatili po 100 eura za navodne prekršaje bh. raftera.
Organizatori raftinga sa područja BiH dužni su da prilikom prolaska kroz područje Crne Gore i eventualne kontrole, posjeduju rješenja nadležnog organa BiH o obavljanju rafting djelatnosti, i nikakve druge dozvole, tvrdili su sa bh. strane. Dok su gosti čekalo na rafting i prelaz granice, inspektori su uz podršku crnogorske policije naplatili na ime kazni nekoliko hiljada eura od raftera iz Foče. Fočanski rafteri tvrde da je crnorska inspekcija od njih na uvid zatražila dozvole za rad i potvrde o registraciji gumenih čamaca. Jedan od raftera kažnjen je jer nije posjedovao dozvolu za rad nadležnog organa iz Plužina, već iz Foče.
Interesantno je da su lokalne vlasti, kritikujući praksu komšija o naplati takse, i same pokušale zaraditi od makadamskog puta. Nakon njegovog probijanja, planirano je da se prolazak naplaćuje dva eura po putniku, dakle 16 do 18 eura po vozilu. Za ovu vrstu puta – i previše – pobunili su se organizatori raftinga pa se od te ideje i odustalo.
Za ovaj dio BiH aktivnosti rafting klubova znače mnogo – nova radna mjesta, podstrek seoskom turizmu i proizvodnji hrane, izgradnju infrastrukture. Da bi tako i ostalo – upozoravaju rafteri – mora se povesti računa i o ekologiji. Tara se zagađuje, kažu, neplanski niču ugostiteljski objekti, u pojedinim kampovima nije ispravno riješeno sakupljanje otpada, ispuštaju se otpadne vode iz kampova i divljih objekata. Pojedini od njih imaju, kako kaže jedan sagovornik, samo “dvije cijevi bez bilo kakvog kolektora” kojima se ispuštaju otpadne materije u rijeku. Rafting klubovi koji se nalaze najdalje nizvodno već imaju problem sa sakupljanjem otpada koji stiže rijekom do lokacija gdje su smješteni.
Dok očekujemo razumijevanje od komšija, svakako da bismo trebali zahtijevati i aktivniji angažman inspekcijskih službi u BiH kako bi se spriječilo zagađenje i uništavanje Tare. U suprotnom, cijena za ambiciozno zamišljenih 40 hiljada turista godišnje na ovoj lokaciji bit će previsoka.
https://www.youtube.com/watch?v=4rAgF718slI