Za pse je to samo igra a za ljude spašavanje života: u Bosni i Hercegovini se obučavaju psi za otkrivanje mina i šalju u misije širom svijeta. Pseći timovi, dresirani u BiH, do sada nisu imali gubitke.
Najprije je sve bilo zamišljeno tako da četveronožna njuškala učine Bosnu i Hercegovinu i ostale zemlje bivše Jugoslavije očiste od mina. Jer, nakon okončanja rata 1995. godine, u kojem je smrtno stradalo oko 100.000, ostala su mnoga minska polja.. S obzirom na uspjeh koji su postigli čevoronožni bh. demineri, to im je obezbijedilo “posao” i u drugim dijelovima svijeta.
Psi iz Sarajeva u misijama u Iraku, Somaliji…
Prije otprilike 15 godina u BiH su uspostavljena dva centra za obuku pasa uz podršku Norveške i SAD-a. Ove specijalne brigade znatno su ubrzale uklanjanje mina. I to bh. iskustvo se sada koristi ne samo na Balkanu: prema informacijama saradnice Gordane Medunjanin, psi iz Međunarodnog centra za obuku Norveške narodne pomoći (NPA) u blizini Sarajeva trenutno su u misijama u Iraku, Libanu, Somaliji, Zimbabveu i Kambodži.
U centru za obuku dresirano je oko 40 “malinoisa”. Gordana Medunjanin kaže da su ovi belgijski ovčari posebno “uporni, živahni i prilagodljivi”. Njihov trening započinje kad napune četiri do šest sedmica i traje do 18 mjeseci, kako objašnjava trener Namik Džanko.
Psi ne shvataju koliko je po život opasno ono što ih čeka, kaže Džanko. “To je za njih igra, kada pronađu nešto bivaju nagrađeni.” A usput spašavaju živote.
Trening u fazama
Tokom treninga psi prolaze kroz nekoliko faza: Prvo, pobuđuje se njihova sklonost gumenim igračkama. Potom nauče prepoznavati miris eksploziva skriven u limenkama na ringišpilu. Ako pronađu eksploziv, smiju se igrati s crvenom gumenom igračkom.
Eksploziv se kasnije zakopava u polju, koje je podijeljeno na zone, površine 100 kvadratnih metara. Tu se simuliraju minska polja. Posmatrali smo Ornu kako predano traži eksploziv. Vođena trenerima, dvogodišnja kuja metodično i pravolinijski njuši put kroz polje. Ako nanjuši eksploziv, sjedne i njuškom pokaže na sumnjivo mjesto.
1.000 kvadratnih km pod minama
Jedina razlika je što bi na pravom minskom polju u akciji bili raspoređeni stručnjaci za uklanjanje mina. Psi čistačima mina štede puno vremena, kaže Nermin Hadžimujagić iz američkog “Mine Detection Dog Center” – Centra za otkrivanje mina uz pomoć pasa, koji se nalazi u mjestu Borci pored Konjica u Hercegovini: “Stručnjak za uklanjanje mina može u jednom radnom danu pregledati površinu od 70 do 100 kvadratnih metara, a pas do 1.000.” Četveronošci se tako iz hercegovačkog mjesta Borci šalju u misije na Kosovo, u Afganistan i Liban.
Kabul
25 godina nakon završetka rata je, kako se procjenjuje, još uvijek minirano oko hiljadu kvadratnih kilometara teritorije Bosne i Hercegovine a više od 500.000 ljudi i dalje živi u blizini opasnih zona. Prema podacima nacionalnog centra za uklanjanje mina BHMAC, od kraja rata je u eksploziji mina smrtno stradalo 617 osoba, uključujući i 53 stručnjaka za uklanjanje mina. Cilj je do 2025. godine potpuno očistiti zemlju od tenkovskih i nagaznih mina.
“Oni su poput fudbaleera”
Pseći timovi, dresirani u BiH, do sada nisu pretrpjeli gubitke. Tokom testiranja, koja se vrše svakih 6 mjeseci, psi moraju biti nepogrešivi, “inače se više ne mogu koristiti za uklanjanje mina”, objašnjava Hadžimujagić iz Centra za obuku pasa u Borcima. “Ako pas previdi minu i neko nakon toga strada, mi smo saučesnici”, kaže Emir Ćukas, trener pasa iz federalne Civilne zaštite.
Zdravi psi mogu raditi na otkrivanju mina oko dvanaest godina, kaže Ćukas, i to pod uslovom da nastave sa treninzima: “Oni su poput fudbalera, poput svih sportista. Dobri su samo oni koji svakodnevno treniraju.”