 vježbanja. Ova vrsta pojednostavljenog prikaza uzroka debljanja može dovesti do ‘’stigme pretilosti’’. Stigma pretilosti definira se kao “diskriminacija spram pojedinaca za koje se smatra da su prekomjerno teški”. Međutim, ovo nije nešto što utječe samo na ljude koji teže više nego bi trebali. Stigma pretilosti utječe na ljude svih oblika i veličina tijela, uključujući i one zdrave tjelesne težine .){kind=link}
Unatoč velikom broju dokaza da je debljanje uzrokovano složenim koktelom faktora, pretilost se gotovo isključivo pripisuje lošim osobnim odabirom prehrane i (nedostatka) vježbanja. Ova vrsta pojednostavljenog prikaza uzroka debljanja može dovesti do ‘’stigme pretilosti’’. Stigma pretilosti definira se kao “diskriminacija spram pojedinaca za koje se smatra da su prekomjerno teški”. Međutim, ovo nije nešto što utječe samo na ljude koji teže više nego bi trebali. Stigma pretilosti utječe na ljude svih oblika i veličina tijela, uključujući i one zdrave tjelesne težine .
Za rasprostranjenost ovakvih stavova svakako ne pomaže činjenica da postoji mnogo viceva o debelim ljudima, kao i stereotipne i pogrdne predodžbe o osobama s prekomjernom tjelesnom težinom. Za početak, razmislite o sapunicama i tv serijama. Istraživanje je pokazalo da deblji likovi u njima imaju više negativnih iskustava, manje prijateljstava i manje romantičnih veza u usporedbi s likovima zdrave tjelesne težine.
Ako pogledate novine također ćete vidjeti da se pretilost prikazuje na negativan način. Postoje dokazi da novine stigmatiziraju, a u nekim slučajevima i dehumaniziraju pretile osobe. Izvještaji u novinama često se bave uzrocima koje je moguće kontrolirati kod porasta tjelesne težine, poput prehrambenih navika, a malo se spominju uzroci koje nije moguće kontrolirati: npr. akcijska prodaja većih porcija u restoranima brze hrane, te priprema i marketing prehrambenih artikala.
Istraživanja o načinu na koji novine u Velikoj Britaniji prikazuju pretilost pokazuju da 98% članaka čitateljima govori da je pretilost nešto što se može kontrolirati. To utječe na ljude da vjeruju da je prekomjerna tjelesna težina prouzročena isključivo lošim osobnim odabirom i da se može temeljito riješiti aktivnijim životom i zdravijom prehranom. Međutim, stvarnost je drukčija i vrlo komplicirana. Takvi članci pojačavaju i podržavaju stigmatiziranje i diskriminirajuće ponašanje prema pretilim osobama, jasno i glasno šaljući poruku da je prihvatljivo o ljudima suditi na temelju njihove tjelesne težine.
Stigma pretilosti može se vidjeti u svim područjima društva, uključujući radna mjesta, škole i obrazovne centre. Čak ni zdravstvene ustanove nisu imune na ovu vrstu stigmatizacije – pacijentima navodno može biti odbijen bariatrijski zahvat zbog kirurgovih pristranih stavova glede pretilosti.
Stigma pretilosti dvostruko je štetna jer ne samo da negativno utječe na ljude koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu, već dodatno smanjuje vjerojatnost da države poduzmu učinkovite mjere. Takve mjere dovele bi do stvaranja okoliša pogodnog za promicanje zdravog života, bez stigme ili osobne krivnje. Odgovornost za pretilost mora biti podijeljena između društva i pojedinaca unutar njega.
Samo preciznim prikazivanjem stvarnosti o pretilosti – da je to kronična bolest uzrokovana kontroliranim i nekontroliranim čimbenicima – možemo se početi kretati ka pronalasku učinkovitog rješenja. S obzirom na činjenicu da je britanska istraživačka studija iz 2015. godine pokazala da odrasle osobe svih dobnih skupina i profila imaju stigmatizirajuće stavove prema osobama s prekomjernom tjelesnom težinom, očito je da nešto treba poduzeti što prije.
Stewart W. Flint i James Nobles, Leeds Beckett University
Izvor: The Conversation