PREDIZBORNI PLAKATI: Mladi lav i njegov narod
foto: s.a.
Nekada sam se radovao kada na plakatima vidim nova lica, ili neku novu energičnu stranku, zato što sam mislio da to zaista znači promjenu na političkoj sceni. Više se ne radujem. U ogromnoj većini, debitanti su bili isti kao veterani, često i gori...
Piše: Selvedin Avdić
Tokom jedne od prethodnih predizbornih kampanja vraćao sam se s pijace i naišao na ogroman plakat sa likom jednog političara. U staroj trenerci i papučama, s paradajzom u kesi, stajao sam ispred plakata na kojem se smiješio, uredno počešljan, elegantno odjeven i decentno fotošopiran. (Ne navodim ime, zato što nećete mnogo pogriješiti ako u opisu učitate neki drugi lik. A, ima ih mnogo sličnih.)
Sjećam se kada se prvi put, odmah nakon rata, pojavio na političkoj sceni, najavljen kao "mladi lav". Odmah je postao ministar i postavio vlastita pravila rada. Prije svakog radnog dana posjećivao je frizera koji je ranije otvarao salon da bi mu na vrijeme namjestio razdeljak. Službeni vozač dovozio ga je do samih stepenica ministarstva, da ne bi prljao cipele, a sekretarica je osvježivačem zraka mirisala koridor kroz koji prolazi. Asistentica mu je, uz kafu i mineralnu, dodavala pregled štampe i tabelu u kojoj su, s minusom i plusom, ocijenjeni članci svih novinara. Novinar sa previše minusa pozivan je na neugodan razgovor na kojem je još neugodnije upozoravan da popravi prosjek. Ali, nisu to bile jedine "anegdote" koje su se vezale za njega. Bilo je mobinga, nepotizma, falsifikovanja dokumenata, šverca, trgovine kako uticajem, tako i oružjem, saradnje sa kriminalcima... Neke od "anegdota" završile su u debelim tužilačkim dosijeima, ali sud nikada nije reagovao na njih.
Ja jesam. Pisao sam o njegovim aferama, zbog čega mi je prijetio, zvao poslodavce, namještao slučajne susrete sa kabadahijama, lagao javno, vrijeđao glasno, psovao kada niko ne sluša... Imao sam bezbroj problema zbog njega a on niti jedan zbog mene. Znam da je depresivno, ali je i tačno - sve što sam pisao nije mu nimalo naudilo. Mijenjao je važne funkcije, službene vozače, asistentice i frizere, u zdravlju i veselju na moj i vaš račun proputovao pola svijeta, svuda poštovan i ugledan.
Dok sam ga, onog pijačnog dana, posmatrao na plakatu ustanovio sam da je ostario ljepše od mene. Ali, nije me to porazilo, jer to nije neki težak zadatak. Dotukao me slogan koji je koristio u toj kampanji: "Političar koji liči na svoj narod". Shvatio sam da tokom svih ovih godina on nije samo uživao, nego je odgajao vlastiti "narod" i trudio se da svi oni liče na njega. To zaista jeste deprimirajuća a pomalo i zastrašujuća činjenica.
Naravno, nije to nikakav narod, političari poput ovog samo vole da u svakoj zgodnoj prilici prizivaju narode. Znate već - sve što rade, čine "u ime naroda", izuzev raspodjele plijena. Njegov "narod" je samo skupina sljedbenika koja se trudi da po svemu liči na svoga vođu - dakle, bolesno su ambiciozni, beskrupulozni i štetni po sve oko sebe. Tako su odgojeni. Između ostalog i da budu spremni da ispod svakog teksta o nekoj pljački i aferi obavezno komentarišu: "vi ste gori od njih", "što ne pišete o drugim?", "ko vas plaća?", "svako bi isto uradio na njegovom mjestu", "jeste li mu vi držali svijeću?", "da je to tačno, on bi bio u zatvoru", "on je naš, a čiji ste vi?"... Nema veze koliko činjenica iznesete i kakve dokaze podnesete, komentari su uvijek isti.
Iz njihovih redova regrutuju se najambiciozniji jurišnici koji jedva čekaju da se pojave na plakatu i nastave tamo gdje su se uzori zaustavili. Nekada sam se radovao kada na plakatima vidim nova lica, ili neku novu energičnu stranku, zato što sam mislio da to zaista znači promjenu na političkoj sceni. Više se ne radujem. U ogromnoj većini, debitanti su bili isti kao veterani, često i gori - zato što su brži, jednostavniji i direktniji, kao nova verzija telefona. Od starih sam znao šta mogu očekivati, mladi su mogli zaista neugodno iznenaditi. Jedina utjeha je što kraće traju, jer su pravljeni od jeftinijeg materijala, kako bi se brže povukli i napravili mjesto za smjenu.
Volio bih da me neko konačno razuvjeri, da novo lice zaista bude novo. Ove godine vidio sam na plakatima par osoba od kojih puno očekujem. Ali, na žalost, uočio sam i mnogo lica koja neodoljivo podsjećaju na "mladog lava". Sem geometrijski precizno postavljenog razdeljka i pomno friziranog slapa kose, možete ih prepoznati i po tome što su žešći od svih, bezobrazniji, primitivniji i neobično nestrpljivi. Kao da misle da nema vremena za okolišanje, kao da naslućuju da će nas sve skupa uskoro odnijeti prljava voda.
