Anita Ostrowska (Foto: Ženski štrajk u Poljskoj)
Poljski Ustavni sud presudio je prošli tjedan da je pobačaj u slučajevima malformacija fetusa neustavan. Poljski zakon o pobačajima već je bio među najstrožima u Europi, ali ova presuda znači uvođenje gotovo potpune zabrane pobačaja. Po novome je pobačaj dopušten samo u slučajevima silovanja ili incesta, te ako je ugroženo zdravlje majke.
Provjeru ustavnosti zakona iz 1993. godine, koji dopušta pobačaj u slučajevima teških oštećenja fetusa (što čini 98 posto svih pobačaja obavljenih u Poljskoj) pokrenuli su lani zastupnici vladajuće nacionalističke stranke Pravo i pravda. Većinu sudaca Ustavnog suda nominirala je upravo ta stranka.
Aktivistkinje upozoravaju da će ova odluka samo dodatno ugroziti zdravlje žena – udruženja za ženska prava procjenjuju da se u Poljskoj već godišnje oko 200 tisuća pobačaja izvrši ilegalno ili odlaskom u inozemstvo. Svako ograničenje javnih usluga uvijek najviše pogađa najranjivije, pa će tako ovom odlukom posebno pogođene biti siromašne žene, žene s invaliditetom, beskućnice, žene bez državljanstva, pripadnice manjina.
Zbog svega toga, u Poljskoj protesti ne jenjavaju zadnjih tjedan dana. Prosvjeduje se u više od 150 gradova. Aktivistkinje su upadale u crkve (u kojima se misna okupljanja i dalje odvijaju, pandemiji unatoč), u katedralu u Poznanu ušle su s natpisom “I katolici trebaju abortus”, u bazilici u Varšavi popele su se na oltar s transparentom “Pomolimo se za pobačaj”. Na zidovima crkava stoje protestni slogani ispisani crvenim sprejem. Popovi džabe kreče uvečer, sutradan osvanu novi.
(Foto: Marta Rybicka photography)
Počinju i osuđivanja i progoni žena zato što masovno izlaze na ulice i okupljaju se u velikom broju za vrijeme pandemije. S najviših političkih instanci govori im se kako ugrožavaju zdravlje drugih građana i građanki i kako će za to biti kažnjene. Velikom broju prosvjednica nije svejedno, razmišljaju i one o odgovornosti, na snimkama se vidi kako nose maske. Međutim, i one su se na ulicama okupile zato što se ugrožava njihovo zdravlje, zato što je ovakav zakon direktan udar na tijela polovice stanovništva zemlje.
Naposljetku, žene su te koje su primorane riskirati svoja tijela kako bi ta ista tijela obranile. One su te koje su trenutno izložene dvostrukom riziku. Poljakinje znaju da jedino izlazak na ulice, jedino glasni pokliči, neumorna marširanja, mogu nešto ozbiljno promijeniti. U crveno će obojiti svaku cestu, dokle god društvo nosi krv žena na svojim rukama. Mira neće biti, jer pravde nema.
(Foto: #strajkkobiet Facebook)
Poljakinje si trenutno ne mogu priuštiti nesmotrenost kućnog mirovanja. Uostalom, neće im o zdravlju i društvenoj odgovornosti pričati oni koji su spremni mesariti ženska tijela bez da trepnu, oni koji bi žene htjeli zadržati u nesretnim odnosima, u nasilnim kućanstvima, u pokornom siromaštvu. Apelirati na žensku brižnost u trenutku u kojem se nad ženskim glavama vrši stampedo vrhunac je licemjerja poljske vlade. Ali što drugo očekivati od onih koji zlostavljanje i podjarmljivanje žena nazivaju slavnom tradicijom. Kad se već razgovor okreće u smjeru korone – jedini koje treba kriviti u slučaju da ova okupljanja doprinesu većem širenju virusa su poljski vlastodršci u odijelima i mantijama.
Osim prosvjeda i blokada prometnica, diljem Poljske ovu srijedu se i štrajkalo, po parolom – odbijamo raditi dok nas terorizirate. Učiteljice su za sobom ostavile prazne učionice, studentice iz solidarnosti nisu išle na nastavu, prodavačice su zaključale blagajne. 2016. godine oko 200 tisuća žena se pridružilo općem štrajku u Poljskoj, a te bi brojke sada mogle biti i veće, ako se nastave nemiri i protestne akcije.
Poljakinje su već više puta pokazale da se s njihovim životima nitko ne može poigravati. Sramotno je, iscrpljujuće i frustrirajuće, što to još jednom moraju pokazivati, što se još jednom moraju boriti za minimum životnog dostojanstva. Što se borba pretvorila u glagol koji nema svršeno vrijeme, u godini koja je već za mnoge bila ubitačna. Solidarnost sada treba doći iz svih dijelova svijeta, solidarnost sestara i drugarica koje na ovo ne mogu i ne smiju zatvoriti oči. Na ulice, pred ambasade, sprejevi u džepu, šake u zraku.
(Foto: Anita Ostrowska)