Vlasti u Bosni i Hercegovini u oba entiteta u izbornoj godini nemilice troše budžetski novac kako bi se udvorile biračima.
Piše: Borivoje Simić
Pojedinim grupacijama, kao što su penzioneri, zaposleni u javnom sektoru, mladi, borci daje se “helikopterski” novac i uvećavaju primanja kako bi se pridobila njihova naklonost. Po uzoru na Srbiju, gdje je Aleksandar Vučić, uz ostalo i takvim potezima, ubjedljvio osvojio vlast, i ovdašnje vladajuće elite nastoje “na sitno” politički ušićariti.
Velikodušno davanje “mrvica” osiramašenom narodu njihov je odgovor na učestale kritike ekonomista i javnosti da se u budžete slijeva ogromni novac usljed inflacije a da se od toga u uslovima krize građanima ništa ne daje.
Vlasti tjeraju vodu na svoj sitnospostvenički mlin bagatelišući nikad bolju fiskalnu situaciju u zemlji da se urade sistemski zahvati koji bi zaustavili devalvaciju standarda građana, ublažili problem odlaska ljudi i pustošenja ekonomskog potencijala zemlje. Dok poslodavci, svjedoci smo, već masovno uvoze radnu snagu (najrječitiji primjer Ćosićpromexa i 100 metalnih radnika iz Turske) entitetske vlade pribjegavaju populističkim mjerma nastojeći opravdati svoj loš rad, a najčešće nerad.
Vlada FBiH kreirala je “solomonsko” rješenje pomoći radnicima u iznosu prosječne plate, ali se pokazuje da je i ono samo opterećenje za poslodavce koje ovu olakšicu žele primijeniti. Na drugoj strani lider SNSD-a Milorad Dodik po principu “sve ću da Vam dam samo da još jedan mandat zaigram” daje i šakom i kapom novac pribavljen skupo na berzi pokazajući se kao dobrotvor napaćenog naroda, dok Vlada RS već treći put nastoji podići minimalnu platu radnicima u ovoj godini bez ikakvog utemeljenja u produktivnosti tjerajući poslodavce na enormne rashode koje, sasvim je jasno, mnogi neće moći podnijeti.
Vlasti u mjerama imaju podršku sindikata, koji odavno sviraju po nekim svojim notama dalekim od realnosti.
I dok je Republika Srpska barem učinila jedan korak u rasterećenju privrede, u Federaciji BiH o ovoj temi, koja je na dnevnom redu barem desetak godina i gdje je opterećenje rada najviše u Evropi, još uvijek se samo razgovora.
Vlasti u FBiH su u svojoj mjeri naišle na podršku pojedinih medija, jer radnici rade za jako male plate, ali niko nije ponudio stvarnu analizu koliko plate prate produktivnost rada, budući da nesklad u tom odnosu može biti štetan za kompanije i cjelokupnu privredu.
Otišlo se dotle da su pobrojane dobiti poslodavaca čiji direktori i vlasnici sjede u Udruženju poslodavaca FBiH, ali treba imati na umu da privredu ne čini nekolicina dobrostojećih kompanija.
Izvještaji bonitetnih kuća pokazuju da tek 15-16 posto kompanija zadovljava ocjene bonitetne izvrsnosti, a što u suštini (samo) znači da uredno izmiruju porezne obaveze, da nemaju blokirane račune i da u posljednje tri godine poslovanja ostvaruju dobit.
Ostatak kompanija su srednje dobri, srednje loši i loši “đaci” koji se bore da prežive u izuzetno nepovoljnom poslovnom abmijentu i koliko su u mogućnosti dalje se razvijaju.
Jako je važan podatak da 400.000 zaposlenih u BiH čine male firme od 1-5 radnika i da određene ekonomske mjere koje vlasti preduzimaju nemaju jednak učinak na nekolicinu srednjih i većih kompanija, koje su najčešće i veliki izvoznici, i na ostatak privrede. Ovi prvi, izuzimajući među njima niskoakamulativne djelatnosti, mogu mnogo lakše podnijeti opterećenja nego mala preduzeća.
U eri smo opšteg populizma gdje se iza brda ne vidi šuma.
Nude se hibridna rješenja umjesto stvarnog rasterećenja privrede i popravljanja poslovnog i svakog drugog ambijenta, a što bi jedino moglo istinski da promijeni prilike u zemlji.
Daljnje siromašenje građana neće se spriječiti velikodušnim “poklonima” od po 100 KM i dodacima na platu oslobođenim poreza, već smanjenjem stope poreza i doprinosa, ukidanjem parafiskalnih nameta, privremenim ukidanjem akciza na gorivo i poboljšanjem poslovne i političke klime u zemlji.
Nemilosrdnom predizbornom potrošnjom i populizmom propuštamo jedinstvenu priliku da suštinski popravimo stanje u privredi i učinimo je konkurentnijom, jer kada dođe postizborno otrežnjenje postaćemo svi zajedno svjesni da je “car gol”.